Prestižni Hercegnovski zimski salon ove godine proslavlja pedesetogodišnjicu  postojanja. Ovaj jubilej manifestacije kroz postojanje značajne na cijelom jugoslovenskom prostoru biće obilježen retrospektivnom izložbom, kroz postavku koju čine radovi 75 crnogorskih likovnih umjetnika – 55 slikara i 22 skulptora, nagrađivanih na Salonu od 1968. do danas. Otvaranje je zakazano za  četvrtak, 2. februar u 19 sati, u galeriji Josip Bepo Benković. Ovoga puta, samo iz tehničkih razloga, Salon je izdvojen iz Praznika mimoze.

Pravilović, Stanić, Prijić, Todorović, Karadžić, Raičević, Burić, Lipovac, Gvozdenović, Slovinić, neka su od imena umjetnika čije će radove hercegnovska publika imati priliku da vidi na zidovima gradske galerije i podsjeti se visokih umjetničkih dosega koji su u Herceg Novom promovisani, ali i nastajali i školovani. Salon će se, najavljeno je, vratiti izvornoj ulozi da prikaže ali i diferencira izložene radove.

Promotivni video 50. Hercegnovskog zimskog salona

”Posljednjih deset godina na Salonu su dodjeljivane ravnopravne nagrade, što je nedopustivo, jer ako imamo kompetentan žiri moramo imati definisanu prvu, drugu i treću nagrada” – objasnio je Đuro Prijić, direktor hercegnovske gradske galerije i muzeja.

On je izrazio zadovoljstvo što su jubilarni katalog koji prati izložbu uređivali, u okviru Savjeta,  Vojo Stanić, Lazar Seferović, Luka Berberović – doajeni likovne umjetnosti koji su Salon svojim radom kroz decenije i stvorili.

”Kroz 50 godina Salona nagrađeno je 118 radova u raznim tehnikama. Mislili smo da ćemo imati mjesta, na dva galerijska nivoa, da izložimo sve – ali prostora ipak nije bilo dovoljno, pa smo zato odabrali da izložimo nagrađene radove crnogorskih umjetnika. U istoriji ove prestižne likovne smotre izloženo je, inače, preko 1500 radova” – pojasnila je Anita Šimić, PR galerije i član uređivačkog odbora.

”Vratite se u nazad desetak godina dešavalo se da na otvaranju bude po deset ljudi, dakle publiku je lako rastjerati, i sada smo shvatili da se publika mora vratiti, a vraća se po meni tako što se i salonu vrati likovnost, a ne da bude baziran na instalacijama, koje ja poštujem, ali one su za nešto drugo” – objasnio je Đuro Prijić, direktor galerije, kako je trasirana koncepcija za naredne godine Salona.

Od 1968. godine i prikaza tadašnje hercegnovske scene, stasale u legendarnoj Lubardinoj Umjetničkoj školi, preko izdanja koja su okupljala umjetnike cijele Jugoslavije, kroz neminovne koncepcijske promjene, Hercegnovski zimski salon  prati presjek likovnog života ovdašnjih prostora, ali mu daje i pravac i zamajac.

,,Biti odabran u selekciji, izlagati na Salonu, biti nagađen, bila je, osim lične satisfakcije i značajna referenca za napredovanje u karijeri i profesionalnom sazrijevanju, ne samo umjetnika, već i likovnih kritičara, istoričara umjetnosti/selektora Salona. Hercegnovski zimski likovni salon uvijek su realozovali, podržavali i otvarali najistaknutiji umjetnici, stručnjaci, intelektualci svoga vremena, ovdašnjeg i bivšeg jugoslovenskog prostora, počev od prvog Salona, davne 1968. godine kojeg je otvorio tadašnji predsjednik Udruženja likovnih umjetnika SR Crne Gore, umjetnik Aleksandar –Aco Prijić, kroz plejadu istaknutih koji su uslijedili – umjetnici koji su izlagali na Salonu, istoričari umjetnosti – selektori/članovi žirija, književnici (Mihailo Lalić, Blaže Koneski, Zuko Džumhur…), i društveni radnici (ministri kulture i predsjednici Opštine Herceg Novi“, napisala je u pratećem katalogu istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka Anastazija Miranović. Ona je za Hercegnovski Salon kazala da je to u stvari „Luča mikrokozma koja će (sa)čuvati sliku (skulpturu, crtež…), kao neugasivu iskru esencije umjetničkog stvaranja“.
Miranović je podsjetila da Hercegnovski zimski salon obilježava zlatni jubilej u godini proslave 110 godina od rođenja velikog crnogorskog umejtnika Petra Lubarde i da su ta dva jubileja, kako je rekla, sudbinskim usudom vezana.

,,Upravo je Lubarda zaslužan za osnivanje čuvene Umjetničke škole, prvo na Cetinju, a potom, 1948. za njeno izmještanje u Herceg Novi. U hercegnovska praskozorja i velike žute narandže u njegovim đardinima, kako je govorio još jedan od velikana – Dado Đurić. Tu je škola dostigla svoje edukativno-stvaralačke vrhunce…Ostalo je istorija…Lubarda, Milunović, Prijić, Stanić, Dado, Tošković… U slavljenju slike i slikarstva (čitaj likovnih umjetnosti), u zemlji koja slovi za zemlju slikara, Herceg Novom, pored Cetinja i Nikšića, nedvojbeno pripada zasluga sticanja tog epiteta“, napisala je Miranović uz konstataciju da se potpuno podrazumijevajućim činilo baš u Herceg Novom, osnivanje Salona posvećenog likovnim umjetnostima. Salon je u svojim počecima bio usko povezan za lokalni kulturološki ambijent, međutim vrlo brzo je prerastao hercegnvoski i crnogorski kontekst okupljajući umjetnike i selektore sa prostora bivše SFRJ i šireg regiona.  ,,U zavisnosti od društveno-političkog konteksta, finansijskih mogućnosti i sličnog, Salon je imao diferentne koncepcijske realizacije – nekada je imao isključivo crnogorsku selekciju, nekada međunarodnu, a bilo je i izdanja Salona bez crnogorskih predstavnika. U širokoj amplitudi raznorodnih društveno-političkih gibanja, koja neminovno reflektuju duh vremena u umjetničkim djelima, svega nekoliko Salona slične profilacije omogućavaju kontinuirani slijed, analizu, kritički osvrt na stanje ovdašnje likovne scene”, zaključila je Miranović.

Pedeseti Hercegnovski zimski salon će u četvrtak, 2. februara 2017. godine u 19h svečano otvoriti ministar kulture, Janko Ljumović.