Ana Blatnik: fudbal je i naša igra

Iako Herceg Novi ima zavidnu fudbalsku tradiciju, nikada nije imao prvoligaša. Makar u muškoj konkurenciji. U ženskoj, fudbalski klub Obilić je u sezoni 2014/2015  po prvi put predstavljao naš grad u najvišem rangu takmičenja. Novljanke su u debitantskoj sezoni zauzele četvrto mjesto u ligi, od osam klubova, a na terenu ih je predvodila kapiten Ana Blatnik.

Obilić je ujedno i prvi ženski fudbalski klub osnovan u Boki Kotorskoj. Do 2014. godine djevojke koje vole najpopularniji sport na svijetu nisu imale priliku da se njime i bave.  Za one kao što je Ana Blatnik, osnivanje kluba bilo je i ostvarenje želje.

“Od malih nogu, praktično otkad sam imala četiri godine, sa društvom ispred zgrade na Gomili igram fudbal. Oduvijek sam htjela da treniram taj sport, ali eto, morala sam da čekam do 2014. da bi mi se to ostvarilo. I ne samo meni, veliki je broj djevojaka koje vole fudbal, što se i vidjelo po broju prijavljenih u Obiliću kada smo počinjale. Stvaranje ženske sekcije kluba je, bez pretjerivanja, istorijski momenat za Herceg Novi i Boku. Za mene je taj trenutak bio tim veći što sam proglašena za prvog kapitena tima”

Ipak, za Anu treninzi na terenima u Igalu i igranje u Prvoj ligi nisu prvi susret sa “pravim” fudbalom.

“Do početka igračke karijere, bila sam sudija dvije godine. Sudila sam Južnu regiju i tu bila prvi ženski sudija. Imala sam čast da sudim finale turnira Nikša Bućin, koji se igra svake godine za Prvi maj, što je ujedno i najveći domet koji sudija u Južnoj regiji može da dostigne. Ipak, ništa ne može da se poredi sa osjećajem kada igrate fudbal. Kada sa 10 drugarica izgarate jedna za drugu na terenu i pokušavate da napravite rezultat. To je neki skoro dječiji osjećaj. Voljela bih da se desio dok sam bila još mlađa, ali vrijedilo je čekati. ”

A sve je počelo kada je pozvao dugogodišnji prijatelj i trener u FK Obilić, Radovan Ralević, koji je zajedno sa čelnicima kluba pokrenuo čitavu priču.

“On je, zajedno sa rukovodstvom kluba i nas petnaestak djevojaka, započeo taj projekat. Nije mu bilo teško da me ubijedi jer, kao što sam već kazala, čitavog života želim da treniram fudbal i sa Obilićem je to i omogućeno. Odmah sam postala kapiten ekipe, a u prvoj sezoni postojanja zauzeli smo četvrto mjesto na tabeli, što je odličan rezultat. Bilo je mnogo promjena u ekipi, mnoge su cure dolazile i odlazile, ali ja sam, sa još nekim djevojkama, bila tu od početka do kraja sezone. ”

Onda je došao i prvi transfer. Sa čelnicima dubrovačke Omble dogovorila se da nastupa za ovaj klub u šampionatu Hrvatske. Nastupi na Poljudu i Maksimiru su ispunjenje sna za većinu dječaka i djevojčica koji se na ovim prostorima bave fudbalom. Nažalost, teška povreda ligamenata koljena natjerala je Anu da napravi dužu pauzu u karijeri.

“Od pet odigranih kola, nastupila sam na tri utakmice. Igrala sam s povredom, jer sam na utakmici Obilića protiv Brskova povrijedila koljeno, kasnije se ispostavilo da je povreda teža i da sam morala na operaciju. Operisana sam u Novom Sadu, kod dr Milankova. Nažalost, ne mogu da kažem da će mi teren u Igalu ostati u lijepom sjećanju, odnosno, da kažem da su mi osjećanja pomiješana – tu sam počela da igram, a s druge strane, zbog nekvalitetnog terena sam zaradila tešku povredu. ”

Oporavak će biti dug, slijedi minimum šest mjeseci pauze, a nakon toga opet na teren.

Ženski fudbal u Herceg Novom možda nema veliku tradiciju, ali djevojčice koje sada počinju da treniraju svakako imaju na koga da se ugledaju.

 

 

 

Kalendar

mart, 2024