Citadela, Macel, Mezzaluna – prošlost koja nestaje

Autori: Đorđe Ćapin i Radmila Ćapin, diplomirani arheolozi

Citadela (Macel, Mezzaluna) je najjužniji fortifikacioni objekat srednjovjekovnog odbrambenog sistema Herceg-Novog, koji je najteže oštećen u zemljotresu 1979. i nikada nije obnovljen.

Macel je zaštićen u okviru graditeljskog nasljeđa Urbane cjeline Stari grad Herceg-Novi, 1966. i 1998. godine kao i kroz Projekat revalorizacije kulturne baštine Crne Gore 2013. Objekat je bio u lošem stanju i prije zemljotresa 1979. Bile su vidljive pukotine na istočnom, zapadnom i južnom zidu, a more je podlokalo nezaštićene temelje. Posle zemljotresa došlo je do potpunog prevrtanja mlađih zidova sa južne, jugozapadne i jugoistočne strane, nakon čega je djelimično postao vidljiv stariji zid objekta sa južne strane na kome se uočava uzdužna pukotina. Gornje partije prevrnutih zidova se nalaze u moru, a niži djelovi na obali. Sa sjeverne strane djelovi bedema i kule ili bastiona su oštećeni probijanjem i gradnjom željezničke pruge početkom 20. vijeka.

4

Nakon zemljotresa 1979. g. urađen je u okviru Projekta obnove i revitalizacije Starog grada Elaborat za projekat obnove objekta Mezaluna (Citadela) 1985. čiji obrađivač je bio Zavod za projektovanje i urbanizam Herceg-Novi, investitor SIZ kulture i nauke Herceg-Novi, a nosilac zadatka dipl. ing. arh. Boris Ilijanić. U Elaboratu je zabilježeno da je Citadela najjužnija tačka perimetra srednjovjekovnog odbrambenog sistema grada, nadmorske visine 8 m, sa pristupom sa sjeverne strane, da ima oblik polukružne kule sa otvorima za topove prema moru. Vrijeme nastanka nije pouzdano utvrđeno, može se pretpostaviti da je u 15. vijeku u vrijeme hercega Stjepana Vukčića Kosače na ovom mjestu bio fortifikacioni objekat. Za vrijeme turske vladavine ovaj objekat je za njih imao istureni položaj u odbrambenom sistemu. Unutar Citadele bila je smještena cisterna koja se slobodnim padom snabdijevala vodom iz grada, stražarnica i pozicija za topove. Punu važnost je dobila za vrijeme Mlečana krajem 17. vijeka kao isturena kula u moru i sa objektom Forte mare činila je jedinstven odbrambeni sistem.

Isti autor je u maju 1986. g. uradio Tehnički opis za arhitektonski projekat integralne rekonstrukcije objekta Citadela nakon izrade Elaborata o geotehničkim uslovima sanacije objekta aprila 1986. g. autora dipl. ing. Milanović Božura i dipl. ing. Mirković Ljiljane na osnovu Ugovora sklopljenog između Zavoda za građevinske materijale i geotehniku iz Nikšića i Zavoda za projektovanje i urbanizam iz Herceg-Novog.

Elaboratom su utvrđene geotehničke mjere sanacije objekta na osnovu geotehničkih istraživanja lokaliteta terenskim istražnim radovima sa tri istražne bušotine i laboratorijskim ispitivanjima. Utvrđeno je da se objekat raspukao na određenim mjestima usljed promjena u prvobitnom izgledu odnosno rušenja većeg dijela i nepovoljnog djelovanja abrazije mora. Unutrašnjost objekta je stalno neracionalno zasipana materijalom koji je vršio konstantan i veliki pritisak na unutrašnje zidove što je uticalo na slabljenje već oslabljenih unutrašnjih veza. Neposredan povod i uzrok totalnog remećenja unutrašnjih stanja napona su seizmičke sile, koje su konačno srušile zidove u more. Kao prva sanaciona mjera predloženo je čišćenje unutrašnjeg i spoljšnjeg nasutog materijala što bi omogućilo sagledavanje dubine i načina fundiranja starog objekta, a što bi obezbijedilo pravilnu procjenu sanacije postojećih temelja. Terenskim istraživanjem utvrđeno je da teren do dubine istraživanja izgrađuju antropogeni sedimenti, predstavljeni nasutom krečnjačkom glinovitom drobinom i marinskim flišnim sedimentima. Sam objekat najvjerovatnije je fundiran dijelom na flišu, a dijelom na primarnoj krečnjačkoj drobini koja se nalazi iznad fliša neposredno uz obalu.

Tada je zaključeno, pošto je stepen oštećenja znatan, da će biti neophodna kompletna rekonstrukcija objekta sa izradom novih temelja. Predloženo je da se temeljenje izvrši na dubini koja obezbjeđuje da temelji leže na čvrstoj stijeni – flišu, na dubini od oko 2,5 m gdje se ne bi pojavio problem nosivosti u smislu prekoračenja dozvoljenog opterećenja. Zbog nedovoljno elemenata, proračun dozvoljene nosivosti bi se uradio u kasnijoj fazi projektovanja i sanacije. Predloženo je, takođe, da ispod svih temelja treba uraditi armirano-betonske krute temelje, koje sa južne strane (kao i sam objekat) treba obezbijediti od abrazije i hemijskog djelovanja mora.

3

Lokalitet nije arheološki istraživan i nije rađena detaljna stilsko-hronološka analiza forme, tehnike, graditeljskih faza i arhitektonskih detalja objekta, niti su tražene analogije, nema materijalnih podataka o njegovoj hronologiji, obliku, stilskim odlikama i stratigrafiji. Postoji jedna usmena informacija da su posle zemljotresa sa zida koji je postao vidljiv nakon obrušavanja Citadele uzeti uzorci maltera i da su rezultati analize ukazali na starost od 2000 godina.

Na gravirama koje prikazuju izgled grada iz vremena mletačkog osvajanja 1687. godine, Citadela je predstavljena kao dosta isturena, bez unutrašnjeg zida, polukružna, ili poligonalna građevina, sa 5 ili 7 preloma i označena kao bastion. Smatra se da je za vrijeme mletačke vladavine unutrašnji prostor ispunjen zemljom, a vremenom je zbog pritiska zemlje i lošeg fundiranja došlo do pucanja zidova. Izgradnja željezničke pruge u vrijeme austrougarske uprave je odvojila Citadelu od južnog bedema, a veza sa gradom i prilaz do nje su riješeni stepenicama i mostom sa sjeverne strane. Tvrđava je služila i kao klanica. Nakon zemljotresa 1979. oštećeni zidovi su se obrušili i otkrili stariju građevinu.

Na sačuvanim fotografijama iz vremena prije zemljotresa vidi se polukružna poligonalna građevina sa velikim lučno zasvedenim otvorima u gornjoj trećini visine, iznad kordonskog vijenca, dok se u najnižoj trećini naslućuju zazidani otvori. Kod južnog zida unutar Citadele vidi se manji objekat i dvije zgrade sjeveroistočno od njega. Nakon rušenja i prevrtanja zidova postali su vidljivi sa njihove unutrašnje strane u najnižem dijelu veliki otvori lučno zasvedeni i pravougaoni, svojom donjom ivicom udaljeni od temeljnog proširenja 1,20 – 1,66 m, čija namjena na toj poziciji nije sasvim jasna. Jedan dio je ostao in situ.

2017. je na tvrđavi uz saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara održana radionica, kao praktičan dio projekta izrade Studije graditeljskog nasljeđa Starog grada u organizaciji NVO Sinergija i Fondacije Petrović Njegoš. Konsolidovan je zapadni zid, očišćen od korova i zelenila, a zatim je sanirana šetnica na vrhu zida, urađeno je novo odvodnjavanje sa šetnice na mjestima koja su autentična i koja su za to služila. Donji dio zida na koji se kontraforno naslanja noviji zid sa zapadne strane je takođe plombiran i izvršena je sanacija pojedinih djelova na ovom zidu gdje je korov devastirao objekat. Izvršeno je novo fugovanje kako bi se objekat sa obje strane konsolidovao i učvrstio. Prethodno je urađeno testiranje i ispitivanje maltera, odnosno spojnice koja najviše odgovara postojećem stanju i ne utiče na autentičnost objekta. U donjoj, temeljnoj zoni izvršeno je ojačanje u vidu doziđivanja po uzoru na postojeće stanje, bez dodatnih savremenih konstruktivnh elemenata.

Autori teksta su u ime JU „Gradski muzej Mirko Komnenović i galerija Josip Bepo Benković“ Herceg-Novi 2016. izradili Elaborat o zaštitnom arheološkom istraživanju fortifikacionog objekta Citadela, kojim je predviđeno potpuno arheološko istraživanje unutrašnjosti objekta, nakon čega bi na osnovu dobijenih rezultata uslijedila izrada Konzervatorskog projekta i obnova tvrđave.

Kalendar

mart, 2024