Autor: Vuk Čvoro, arhitekta

Arhitektonsko – urbanističke djelatnosti koje u poslednje vrijeme zaokupljaju hercegnovsku javnost i prostor,sa posebnim osvrtom na nedavno održanu prezentaciju mogućih lokaliteta za postavljanje novonastalog spomenika  g-dinu Mirku Komnenoviću, podstakle su me da napišem zapažanja za koja smatram da treba da budu prezentovana javnosti.

Prije svega, na pomenutoj prezentaciji za postavljanje spomenika jedno od inicijalnih pitanja koje se postavljalo jeste „Kako to da prvo nije riješena lokacija, a spomenik je izabran kao najbolje rješenje na konkursu?“ Kada nešto radite, a tiče se prostora i intervencije na javnoj površini, lokalitet je vaša „zvijezda vodilja“ iz koje crpite najveću inspiraciju. Pomenuto pitanje dovodi u sumnju ispravnost čitavog postupka postavljanja spomenika, premda se radi o jednoj finoj namjeri, pa obrnuti proces i možemo razumjeti, kad se već dešava. Prije nekoliko mjeseci, a prije pomenute prezentacije,slučajno sam u jednoj štampariji naletio na svježe odštampan primjerak idejnog rješenja za gradsku pijacu sa uređenjem okolnih fasada. Pitao sam se i tada, a znajući da je novska pijaca trebalo da se riješi konkursnim rješenjem, odakle ovaj projekat i kako se mogao povjeriti na izradu nekome iako je to pitanje od javnog interesa i trebalo bi da prodje konkursnu ili tendersku proceduru. Par mjeseci kasnije, na ovoj prezentaciji za postavljanje novonastalog spomenika eto opet tog projekta pijace, samo sada sa skulpturom kao „idealnim“ rješenjem za ovaj prostor, kako je na toj prezentaciji prezentovao žiri konkursa. Na prezentaciji je bilo razmatrano još nekoliko lokacija: saobraćajno ostrvo na Toploj gdje je sada zelena površina, prostor kod skretanja za zavičajni muzej – kuću Komnenovića, zeleno ostrvo kod Opštine Herceg Novi, budući novi javni prostor između Opštine i pošte koji se trenutno formira iznad javne garaže, prostor oko Parka Boka, prekoputa gradske kafane itd.. Ali nekako se nisam se mogao oteti utisku da je ona posljednja lokacija, koja se tiče postavljanja skulpture posred sadašnje gradske pijace, duplo bolje izanalizirana i prezentovana od ostalih. Jednostavno je vidljivo da je neko planski prvo uredio ovaj prostor pa je onda odlučio da ta skulptura može tu da „čučne“ kao kruna projekta. Nije mi bilo jasno zašto, isto kao što mi nije bilo jasno ni zašto se ova lokacija nije prvo rješila konkursom kao idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje za postavljanje spomenika, a onda radio spomenik po pozivu. Izgledalo je da smo svi tada učestvovali na nekoj prezentaciji na kojoj je žiri već donio odluku i pokušavao da nas ubijedi da je lokalitet nabolji na gradskoj pijaci i vidljivo je da je to rješenje u stvari jedino bilo razrađeno, tj. nama ponuđeno, a  da bi trebalo da mi samo aplaudiramo. Naravno da se aplauz nije desio, a evo i iz kojih razloga.

Na samoj prezentaciji nije bilo riječi samo o postavljanju skulpture Mirku Komnenoviću već se pričalo i o još jednom novom objektu na mjestu objekta sadašnjeg gradskog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“ doo, koji je po tom predlogu trebalo da se sruši, a da se na njegovoj lokaciji napravi garaža i iznad gradska Pijaca. Garaža bi funkcionisala tako što bi se automobili spuštali u nju auto-liftom. Molim vas, ko od vas poznaje ulicu X Hercegovačke brigade, jasno mu je da je u ovu ulicu teško spustiti se samim autom, a ne auto spuštiti dva nivoa ili tri ispod, auto-liftom. A pritom da ne diskutujemo o ekonomskom faktoru isplativosti ovakvog projekta za objekat koji izgleda da je transplantovan sa dubrovačkog Straduna. A i nije čudno da je tako izgledao kada je naglašeno na prezentaciji da mi ne trebamo ništa da izmišljamo već da samo pođemo do Italije ili Dubrovnika i da tamo nađemo ono što nam treba i primjenimo. Pa zar zaista Herceg Novi nema dovoljno svojih osobenosti pa mora biti plagijat nekakvih italijanskih gradova ili Dubrovnika? Mora li novska pijaca da izgleda kao Gundulićeva poljana u Dubrovniku da bi bila dovoljno dobra za grad ili i mi možemo proizvesti model koji će neko htjeti da slijedi? Zaista je i u prošlosti kopiranje bio put kojim se prolazilo da bi se došlo do napretka. Šegrti su u umjetnosti učili kopirajući od učitelja ali su svi u jednom momentu, a posebno oni najtalentovaniji, po sticanju vještina radili sopstvene autentične kreacije.

Moram priznati da mi je na samoj prezentaciji bilo čudno kako se pola sata, od ukupno čitavih sat i po koliko smo slušali izlaganje o različitim lokacijama za postavljanje spomenika Mirku Komnenoviću, pričalo u negativnom kontekstu o mogućem lokalitetu za postavljanje skulpture na platou – slobodno nazovimo – novom trgu iznad garaže koja se gradi između Opštine Herceg Novi i pošte, a još čudnije mi je bilo zašto se u tih pola sata izlaganje prebacilo sa teme pozicioniranja skulpture na temu kako je projekat garaže degradirao kompoziciju čuvenog arhitekte iz Jugoslovenskog perioda Nikole Dobrovića, koji je projektovao objekte Opštine i pošte, i kako će ti objekti sada biti u potpunosti zaklonjeni i Dobrovićevo djelo uništeno. To je apsolutna neistina jer je projektant stvorio jedan novi javni prostor sa kojeg će pogovoto biti jasnije vidljiva i pristupačnija razigrana fasada Dobrovićeve pošte kao i opštine, za razliku od dosadašnjeg pješački nedostupnog parkinga koji se tu nalazio na nivou ispod. Ali svako vidi ono što voli da vidi ili šta mu odgovara, tako da je i ovo rješenje jako dobrih projektanata na toj prezentaciji okarakterisano kao totalni urbanističko – arhitektonski debakl. Spomenik je, na prezentaciji ove lokacije za postavljanje spomenika, predviđen uz zid ugostiteljskog objekta koji se planira na tom platou i na potpuno nezavidan način je margilanizovana ideja da se skulptura nekadašnjeg gradonačelnika možda konkretnije smjesti u prostor odakle se vidi i Opština Herceg Novi, koja je bila njegova kuća tokom godina kao gradonačelnika, ali i odakle se vidi i kuća u kojoj je živio na malom rtu na Toploj gdje je sada zavičajni muzej i odakle će se pružati predivan nov pogled na Novsku pučinu i ulazak u zaliv. Dakle očigledno se komisiji ova lokacija nije dopala pa je nisu dovoljno ni razradili, već su je naveli kao jedan prostor koji je u budućnosti osuđen na propast i nejasan je i nečitljiv, a pritom degradira Dobrovićevo nasljeđe. Sam Dobrović je prije 70 godina na urbanističkom planu koji je radio za centralni dio grada predviđao garažu od 1.000 mjesta, kada je u gradu bilo troduplo manje automobila nego danas. Svakako ne možemo se voditi u životu samo čuvanjem onog vrijednog što imamo nego imamo za cilj i stvaranje novih vrijednosti i siguran sam da je projektant novog objekta između Opštine i pošte sa dubokim uvažavanjem arh Dobrovića i njegovog nasljeđa upravo imao ovo za finalni ishod.

Međutim ostaje dosta nejasno u svemu ovome, kako je projekat pijace i na osnovu kojeg poziva razrađen  mjesecima unazad, na kraju postao i najpogodniji za postavljanje novonastale skulpture Mirku Komnenoviću za čiju izradu se raspisao konkurs iako se nije znala ni lokacija. Takođe se nameće pitanje zašto je taj projekat razrađen do tog nivoa da je čak projektovan i novi objekat pijace na mjestu objekta sadašnjeg vodovoda koji  svojom visinom nadmašuje ostale objekte u okruženju, a izgledom podsjeća na renesansne objekte iz Dubrovnika ili Italije kao da nije u predgrađu starog grada Herceg Novog u ulici iz koje treba eliminisati kolski saobraćaj, a ne formirati garažu kojoj se čak ne pristupa ni direktno, nego liftom za automobile.

Zašto se ovakva pitanja od značaja za grad ne iznose u arhitektonsko-urbanističko-građevinsku javnost i rješenja se ne pronalaze na javnim arhitektonsko – urbanističkim konkursima nego se javnost i struka dovode pred svršen čin plasirajući određena rješenja kao jedina i najbolja? Koje tijelo, institucija ili osoba i na osnovu kojih kriterijuma odlučuje o tome da su to najbolja rješenja? Ovo su pitanja koja me ovih dana povremeno zaokupljaju, sa iskrenom željom da Herceg Novi i dalje ostane oriđinal iz Boke kakav poznajem od rođenja.