Pokušajte da istražite hercegnovsku nezavisnu scenu i gotovo gdje god da krenete srešćete Petra Kraljevića.

On je multiinstrumentalista, kompozitor i tekstopisac, aranžer i producent – kompletan muzičar genetskog talenta i žanrovski nesputanih interesovanja, kao što i pristoji umjetniku, naspram golih tezgaroša.

Pored svega toga, Petar je i kreator i saradnik  na nekoliko zanimljivih  projekata – TAP Spektakulada (Touristic Art Production), Psihodrama Alteregović, CMOK Herceg Snovi (Centar za međunarodnu opštekulturnu komunikaciju) – u završnoj fazi pripreme, kao  i produkcija Audio Mare samo su neke od Petrovih emanacija, što u fizičkom, što u sajber prostoru. Ovaj drugi je demokratizovan, u prvom, pak, pravila su nametnuta.


Autor: Petar Kraljević

Ovaj članak može biti uznemirujućeg sadržaja, pogotovo za čuvare dvostrukog morala  pa prema tome, savjetujemo oprez.

‘Kad ćemo da radimo nešto… imamo nove, zanimljive ideje, skice… ako bi negdje to mogli da oblikujemo… ka’ćemo ovo, ka’ćemo ono…  pitanja su koje slušam, sada se već može reći i decenijama, od strane nekoliko generacija kreativnih ljudi po našem simpatičnom gradiću. U međuvremenu su mnogi digli ruke od kreativne rabote (ili su promijenili sredinu), pa otkud ja da im pružim radni prostor i uslove koji nam, zapravo, svo to vrijeme pripadaju? SVE ostalo u vezi toga sam doktorirao odavno, ali logistička podrška nije na mojoj adresi. ZAŠTO oni koji su to mogli, preciznije: bili DUŽNI da nam to obezbjede, nikad nisu praktično ni mrdnuli (ne računa se par koski koje su radi reda povremeno bacane) praktično i kočili domaći proizvod… i dalje je zvanično neodgovoreno pitanje.  Zbog aktuelnog konkursa se sada malo potrčalo, otkrivaju se izvori “tople vode”… no ipak bliži se vrijeme kada će neki morati da odgovaraju za to što nisu radili svoj posao. Prije svega mislim na kadar zadužen za istraživanje vlastitih resursa i stavljanje istih u funkciju. I dalje predstavljam ono što bi trebalo i zvanično da se označi pod “Nova novska scena”, mada…  i sam sam pomalo umoran zbog odgovornih koji su uglavnom gluvi za potencijal Novljana, i tu ne mislim samo na umjetnost. ALI zato kada putem gradskih resursa i kapitala treba UVOZITI sadržaje, veoma su ažurni i dinamični! Pa ljudi moji, LAko je tuđom kitom mlatit’ koprive! Zar je copy-paste SVE što možemo ponuditi na “kulturnoumnom” planu??

Vjerujem da ovim nisam prekršio zlatno pravilo koje glasi: “Sve im radi, SAMO im u pare ne diraaaj…”, obzirom da se u ovom slučaju ipak radi i o mojem novcu, podjednako kao i ostalih građana. KO sam JA da o tome vodim brigu?? Građanin. (za bliže informacije prelistati građanski ustav)

To što i dalje istrajavam, ima jednostavan razlog: u radnoj mi knjižici piše “muzičar”… a u međuvremenu sam evoluirao u multimedijalnog udarnika … Tako me neko jednom opisao. Kompliment sa izrazito gorkim ukusom, jer odavno mi je jasno da od tapšanja po ramenu nema vajde.

Pretpostavljam da bi se aktuelno odgovorni ljudi, na maloprije navedeno, ogradili time da je sve to krivica njihovih prethodnika i slično… svakako bih volio da me u što skorijoj budućnosti demantuju, to mi je i cilj! Za sada, niko još nije ni inicirao suočavanje sa našim starim boljkama  (barem ne učinkovito)… koje sada konačno valja i zaliječiti

”Hronični je problem što “Dežurni rezači krila” tamna strana Herceg Novog, nisu određeni likovi, imena i prezimena iz ove ili one političke struje… Naprotiv, to je kolektivna, nametnuta svijest, nešto što ne razmišljajući zbog čega, sami jedni drugima činimo tojest ne činimo. Ali za sve ima lijeka, u ovom slučaju to je tolerancija i međusobna podrška. Raditi na tome i DRK će nestati… kao da ga nikad nije ni bilo.

Stara objava na spektakuladinom g+ je, nažalost, još uvijek naučna fantastika… pardon, socijalna fantastika:

Tokom marta je, kao što vidite, proslijeđeno na HFS facebook… niko tu neimade tri čiste ni da u komentaru kaže barem… recimo “Hej dobardan, a šta vam je ovo?

Doduše, u ovom slučaju nije od presudnog značaja hoće li tu neko nešto reći, ali je dobar primjer simuliranja mutavosti.
Sa druge strane, zvanične institucije su nedavno uradile bengalsko tigrovski dio posla, tačnije: kreirale divan transparent na kojem Herceg Novi konkuriše za prestonicu kulture! Grejt, jer to znači da dalje konačno možemo stvar preuzeti i mi, iz ko zna kojeg razloga “preskočeni” građani koji se kulturom bave “na mišiće” i to inovativno, a lično imam već dugi niz godina, odlične skice sa zanimljivim  autorima iz drugih gradova YU-oblasti i dijaspore. Herceg čelnici, htjeli – nehtjeli, moraće uskoro uvezati i novske karike koje svo vrijeme nedostaju (AKO ozbiljno namjeravaju da konkurišu…) Lako je objaviti “prestonica kulture” i slično, kunst je to ostvariti i u praksi

Molim vas, pronađite vođu konkursa “Herceg Novi – prestonica kulture” i poručite da ćemo se, bez zdrave, redovne i konstruktivne kritike, strahovito obrukati! Jedina aktivna kritika koja cirkuliše kroz Herceg Novi je pred izbore, kada se političke struje međusobno kritikuju u trci za poenima. Pa već samo ta poražavajuća činjenica je vrhunac nekulture!

Jedan mladi iskorak u pravcu kritike opšteg sistema, pogledajte na nov(sk)oj fb stranici – “Grupa za nadzor glavaša” 

Možemo preuzeti npr. istarski model, možemo štošta ali ne smije se dozvoliti da kritičari budu sateliti ove ili one partije ili lobija.

Svi koji se sjećaju igalskog TV Skysat-a, sigurno pamte i “cirkus” koji sam na toj i još nekim TV pravio sa kumom.

Nakon 4 godine (čitav mandat, mašala!) što radio-drama, što tv urnebesa, htio je da nastavimo, no u tom pogledu smo se razišli jer se tome valja posvetiti. Tako je Kum1 krenuo raditi satiričnu tv seriju “Nijesmo mi od juče” a ja sam se, kao što vidite, posvetio nečem drugom. Nisam se pokajao, a vjerujem, ni on. Zrelost, dakle, znade biti korisna.

“Mogli smo… mogli, ali nismo… nismo, drugovi generali.”

Evo vam samo petominutni primjer gradske saradnje: Za ambijentalni song “Teta Razapeta” angažovati nekog ko ima za složit slajdova nekadašnje pruge Herceg Novi – Sarajevo, Hercegfest recimo ima projektor… Tačno, sve košta, i operateri i ozvučenje i slično, ali ne dolazim ni ja praznih ruku: tu sam od ideje do izvedbe. Malo li je?” –

A “izlazak iz (tuđe) kože” je dokaz da se i na osnovu samo dva-tri tona i bez ijedne izgovorene riječi može postići dosta:

Dovedeš rock band ili prirediš neki dalmatino-copy-paste i okačiš transparent za kulturnu  prestonicu, odlično: sad ćeš da dovedeš i Seja Pitića uz isti transparent, jer ne  možeš biti kulturan ako nisi multikulturan. A kosmopolitizam je, naturlich,  podrazumijevan.

Evo mali primjer kako kulturno-umjetnička rabota može doprinijeti rješavanju opšte društvenih pitanja…

Ovako: Svakom angažovanom umjetniku-kontinentalcu ponuditi samo putni trošak, džeparac i pansion. Kad upita za honorar, odgovoriti mu: “To je namjenjeno (na primjer) fondu protiv  smrada ispod Forte Mare. Ostatak… uživajte u neprocjenjivoj ljepoti.

Ako herceg čelnici kažu kako su taj i taj sastav zvijezde, da moramo građanima  dovoditi zvijezde… ovako ćemo: najveća i najbitnija zvijezda u priči je Herceg  Novi! Nije patetika, slušajte dalje: Plaćamo cifre i cifre za nastup lika koji nam se iskašljava umjesto da pjeva, malo nešto simulira a pritom i  popuši skoro kutiju cigara tokom nastupa, i to novogodišnjeg?! TO plaćamo a ispod Forte Mare jednako i  dalje smrdi?!? Pa bukvalno i u svakom smislu, FUJ.

Ne samo da nudimo savršenu alternativu, nego u svakom trenutku mogu da potpišem da  se od strane lokalnih izvođača daju upriličiti izvedbe repertoara tih zvijezda,  kao i lokalni repertoar, koji se jako dopada i turistima… i to izvedbe 1/1! Pa  čak i jedinstvene, zanimljive obrade poznatih hitova. Podsjetimo i na sastav koji  je za novogodišnje veče doveden i punomasno plaćen da izvodi hitove koje je ranije prodao raznim zvijezdama… pa stani bre, to je suštinski klasična “tezga” a u gradu imamo i tog  kadra! Čak na izvoz, evo samo jedan apsurd: sastav koji nosi ime Castel Nuovo, već  godinama ordinira po Budvama i tuda neđe.

Dakle lijepo, ako te i te zvijezde ne pristanu na gorenavedeni model, lokalcima platiti koliko bi gostujućima SAMO put i boravak, a ktome  i-TAJ-novac-ostaje-u-gradu!

Moguće je da negdje i griješim… ali to, za sada, ne može niko reći.

Zatim mimo nove  godine, ih… pa evo ti Mimoza, ili obični dani, vikendi… IMAMO PRAVO i MOŽEMO da  koristimo tu ljepotu prirode i sve vlastite resurse na plemenit i praktičan način.  Ljudski instiktivno i prirodno, a ne da ljudi moraju prolaziti kroz procedure NVO registrovanja, razna žigosanja i slično, da bi pristupili rješavanju bilo koje pizdarije koja ih tišti. Vjerujem da su ta žigosanja i smišljena taman da narodu prođe volja da se u datom momentu pobrine za sebe. Osim toga,  ispitivao sam gorenavedene opcije, kontaktirao mnoge, i lokalce i iz drugih  gradova pa mogu i da dokažem sve što navodim.

AMAklub (akcija muzičke alternative) za dalje razmrdavanje kao i upjevavanje sa vokalnim sastavom “Musica Viva”  iz Sombora, koji je u Herceg Novom već potvrđen u par navrata. Za dalju saradnju sa njima, svakako se valja pobrinuti na poseban način… drugačije, dinamičnije. A skice i obavljeni sastanci su već za nama.

Živka Mrtava su označili kao “internacionalistu”… priznaje, kriv je!

Inače, radije bih prisustvovao ležernijem  derneku i u vlastitom gradu ostavio tih 10-15 € ića i pića, ali svak’ neka čini po svom  izboru. Hoću već prvih dana narednih novih godina da po gradu čujem rečenice tipa  “Zajeb’o si se što nisi ostao u Novom za novu…” upućene onima koji su otišli negdje  drugo na doček, je l”.

Međutim to su samo neki primjerčići, ima da se opučimo dok sve kockice počnu stizati na svoje mjesto. A da bi se kockice složile, neophodna nam je sloga. Nemamo to! Najmanje bitno u tom poslu je da li sam ja nekom ili meni neko simpatičan ili ne. Do sada se uglavnom po takvim, subjektivnim mjerilima kočio razvoj domaćeg kulturnog proizvoda, pa i samog grada, a to je sebično i pokvareno prema svima. Uostalom, ako nekome lično smetam, neka to lično i riješava, ali kod dr Stojovića. Ne treba cijeli grad da trpi zbog toga. Kao što ni meni ne treba (niti me zanima) da odlazim u drugi grad da bih stekao priznanje po kojem bi me tek tada priznali i u mom gradu (naša je to tužna praksa, od davnina…). Pa na taj način se sa licemjerstvom nećemo izboriti nikad!

Dalja obrazloženja uz konkretne primjere, držim “u rukavu”… za slučaj da neko namjeri da me ospori.

Što se tiče narodnjaka…

Svjestan sam da neko, kome je to u interesu, taj naum sa folkom može izvući iz konteksta i predstaviti pogrešno, no zapravo plan je prije svega narodnjake izvesti iz kafane. Zatim drugačije, mudrije rasporediti. Dvaput mjesečno, ako je moguće i po sred trga. Već imamo šemu za jednostavan poster sa natpisom “KONCERT NARODNE MUZIKE” (crnobijeli print, eko-reciklaža, višestruko jeftiniji a daje isti učinak), sa stupcem za izvođače (npr: Medić, Milanović, Tadić, Kovač, Batinić, Dakić, Šćepanović… i naravno, Faruk) dakle, forsiramo domaće jer su definitivno sjajni. Zatim i stupac za repertoar (npr: Tozovac, Stošić, Njegomir, Luis, Paldum, Džinović, Bogdan… i naravno, Džej) a podrazumijevan je i lokalni, primorski blok. Mada, lično smatram da bi taj drugi mjesečni koncert mogao biti i u nekom kamernom prostoru… to su ipak susreti uz fine emocije, kada oplete Svilen konac, pa Nizamski rastanak, halo. To su ozbiljne svirke. A vlastiti udio u nekim od takvih nastupa bih pružio samo u kratkom osvrtu kroz svoje viđenje nekoliko izvornih kompozicija. Tek povremeno, asistencija. Strogo razvijati timski duh!

Međutim, nema od svega toga ništa, ako opština ne omogući uslove i prostor koji nam, ponovo da naglasim, odavno pripada. Nema rezona da propada!
 Akteri nove novske scene, raznih uzrasta i profila, još uvijek čekaju svoje dane, a sigurno je da njihovo povjerenje nisam stekao olako i “preko noći”.

Ako taj đir opstane i potraje, bez pardona možemo to nazvati i prva novska scena, obzirom da dosadašnje rasulo i sezonske angažmane/sporadične izlete ne možemo nazivati organizovanom scenom.

Spektakulada, u okviru koje bi i pomenuti folk projekat bio realizovan, aktivna je već tri godine.

Neko vrijeme zakulisnog ‘spektakuliranja’ je za nama i već je ostavilo solidan uticaj na svijest ljudi i pozitivan zaokret. Kažem “zakulisnog” jer mnogi ni ne znaju za Spektakuladu i njen učinak i filozofiju, ali to je jednim dijelom već prisutno u HN ambijentu; bez obzira što to nije zvanična, registrovana institucija. Moj je stav da ne mora ni biti. Tu je recimo OKC (“Omladinski kulturni centar”) kojem sam predložio da izvrši preregistraciju tako da “Omladinski” preinači u “Opšte”. Time bi zadržali vec razrađenu, postojeću skraćenicu i logo, a automatski proširili spektar djelovanja. Bez opšte kulture, doviđentos “prestonico”!

Dakle, model za realizaciju domaćeg kulturnog proizvoda je uveliko spreman; hajde grade, izbori se za svoje!

Tek to je kultura: Samo sa stilom i ništa silom.