Krik Zorana Bulatovića

Nesebično je dijelio svoje znanje, svoje vizije, svoja nadanja, a iz njegovih radova grme pitanja o smislu života koji je prožet bolom i tragedijom, stradanjem i ratovima, ličnim i sveopštim krizama. On je bio umjetnik, boem, drug… Ali tek sada, kad ga nema među živima, svi se slažu da je Zoran Bulatović bio genijalni umjetnik, jedan od najboljih koje je Herceg Novi imao.

,,Konstantan sukob znanja sa nekih dalekih svjetova i iskustava iz ovog života, proizveo je tatino vrhunsko djelo koje nam govori ono što samo našom vrlom nutrinom možemo razumjeti. Kako se muzika upija zatvorenim očima, tatina umjetnost se razumije stomakom i instinktom“, kazala je Ana, ćerka Zorana Bulatovića, na otvaranju izložbe retrospektive njegovih radova. Bula je bio jedan od onih zbog kojih se govorilo da Herceg Novi ima dušu i bez zadrške u potpunosti zaslužuje da mu se u okviru najvećeg praznika Herceg Novog, na Dan oslobođenja, 28. oktobra, napravi retrospektivna izložba. I to zaslužuje ne samo zato što je bio veliki umejtnika, već i da mu se tako barem donekle grad oduži za umjetnost koju je stvarao, za melanholičnu ali opet vrlo pozitivnu energiju kojom je zračio, za adekvatne savjete koje imao za svakoga, za dušu koju je utkao u sve gradske pore.

,,Bulatović je sam bio umjetnost, sa poštenim odnosom prema njoj, sa usponima i padovima, sa smijehom, sjetom, umorom, često i ironijom, ali dosljedno i sa vrlo jasnim stavovima. On je vrlo hrabro prihvatio status slobodnog umjetnika i sebi na pleća navalio veliko breme i ko iole ima znanja o umjetnosti, ovakvim likovima mora da iskaže veliko poštovanje. Sa jedne strane oni imaju potpunu slobodu stvaranja i življenja, ali ih na drugoj strani dočekuje realni život sa svim onim prizemnim ali neophodnim zaostavštinama.Hrabro se nosio sa vječnom dilemom umjetnika – zašto, kome i čemu sve ovo, osuđen da kao i svi umjetnici ne završi započeti posao, jer taj posao, kao i sama imaginacija, nema kraja. Razbarušen, tih sa izuzetnim smislom za humor, gospodin u društvu i kafani sa jedne, a sa druge strane izuzetno vrijedan i temeljan, kreativan, u svojim radovima misaona tempirana bomba, neovisan o materijalnom, Zoran je prava slika pomalo zaboravlljenih i sve rijeđih Džumhurovskih pojava u istoriji umjetnosti“, rekao je otvarajući izložu direktor Galerija Josip Bepo Benković, Đuro Beli Prijić. On je rekao da je Bulatović iza sebe ostavio veliki opus koji tek treba da se valorizuje na pravi način i konstatovao da je ovaj, po mnogo čemu izuzetan umjetnik, unijeo novine u savremenu crnogorsku umjetnost – od grafike, crteža do slika i instalacija, da je bio vrlo posvećen nekonvencionalnom izrazu i odlično radio izuzetno težak i zahtjevan, a nedovoljno priznat posao.

,,Ono što prvo vidimo kada se suočimo sa slikama ili grafikama Zorana Bulatovića, jeste žestok, ekspresivan gest i to da se gotovo na svakoj umjetnikovoj slici vodi borba forme i linije. Takođe, da je kolorit taman ali probijen intezivnim kolorističkim partijama. U Bulatovićevom slikarstvu mogu se uočiti nekoliko linija razvoja – tu su slike ogoljene ljudskim obličijima, najčešće ženskim, lišenim svake draži, ljepote, individualnosti, potom, ove figure ostaju samo deformisana lica, oči u mraku, sa sjenkom užasa, prekrivene i utopljene u mrežu poteza i linija.

Jedan svoj rad umjetnik je nazvao ,,Omaž Munku”; zaista ima nešto od munkovskog tragicizma u djelima Bulatovića i možda je likovno stvaralaštvo, bićemo slobodni da pretpostavim, bilo svojevrsna katarza za onu tamniju stranu umjetnikove ličnosti kuju svi mi, u manjoj ili većoj mjeri, imamo. Ako je tako, na žalost ona nije spriječila rani odlazak ovog našeg novskog velikana. Bulatovićeva djela govore kao i Munkova, o sjenovitoj tragičnoj strani ovozemaljskog bivstvovanja. Može se čak reći da nije samo jedno umjetničko djelo Omaž Munku; svi umjetnikovi radovi, ali na osoben i prepoznatljiv način, govore jezikom ,,Krika”, oni su nijemi ali iz njih grme pitanja o smislu života koji je prožet bolom i tragedijom, stradanjem i ratovima, ličnim i sveopštim krizama“, napisala u je pratećem katalogu istoričarka umjetnosti Jasmina Žitnik.

zoran-bulatovic-2

Zoran Bulatović (1952-2015) rođen je u Kosovom polju, a Likovnu akademiju, odsjek grafika je završio u Prištini u klasi profesora Zorana Jovanovića. Živio je i stvarao u Herceg Novom, a svoje radove izlagao na nekoliko desetina samostalnih i  kolektivnih izložbi u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori i Holandiji.Zoran Bulatović je dobitnik nagrade 17. Hercegnovskog zimskog salona, Nagrade XXVII Likovni susret – Grafičke kolonije i grafičke radionice umjetničkih kolonija Jugoslavije 1980.-1988. Retrospektivna izložba Zorana Bulatovića će biti otvorena do 20 novembra u gradskoj galeriji Josip Bepo Benković

Kalendar

mart, 2024