Autori:
Radmila Ćapin, muzejski savjetnik, savjetnik istraživač
Đorđe Ćapin, muzejski savjetnik, savjetnik istraživač

 

U selu Trebesin kod Herceg-Novog nalaze se arhitektonski ostaci crkve sv. Petra i Pavla, savremeno groblje i ćelija, na prostranom platou u okviru zaštićenog kompleksa crkve sv. Apostola Tome koja je podignuta 1778. godine. Crkvu sv. Petra i Pavla bilježi pop Savo Nakićenović u svojoj studiji Boka 1913. godine kao vrlo staru. Prema usmenim predanjima bila je velika i duga do današnje ćelije. Početkom 20. vijeka, 1901. godine kada je urađena kapija na porti, u suvomeđi je izvedena kružna građevina manjih dimenzija nadovezana na arhitektonske ostatke kako bi ih zaštitila. Ta građevina je srušena, a od nje je ostao jedan red kamena.

Hronološki okvir i arhitektonsko rješenje crkve sv. Petra i Pavla nije bilo poznato. Od arhitekture na površini je sačuvan južni dio istočnog zida sa vrlo plitkom, polukružnom apsidom i časna trpeza (oltar). Časna trpeza je tipičnog oblika, specifične izrade i raritetna, komponovana od velikog vertikalno postavljenog valjkastog kamena i horizontalne kamene ploče koja je nivelisana fragmentima opeka. Apsida i zid su rađeni od pritesanih, nejednakih kvadera i trpanca, a za polukalotu apside je korišćena i siga.

Zbog potrebe da se dio porte poploča, 2007. godine je urađeno zaštitno arheološko iskopavanje ruševina crkve sv. Petra i Pavla koje je izvela ekipa JU Zavičajni muzej i Umjetnička galerija “Josip-Bepo Benković” Herceg-Novi na osnovu Rješenja tadašnjeg Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Tom prilikom su dobijeni novi podaci. Mnogobrojni mlađi ukopi grobova oko građevine su poremetili stratigrafiju i ograničili istraživanje. Otkrivene su dvije građevine, dio starije veće crkve i dio mlađe unutar nje. Otkriveno je šest poremećenih dječjih grobova, od kojih je pet prazno. Svi leže na tvrdom đeru, sa kamenom grobnom konstrukcijom, djelimično popločanim dnom, pokriveni kamenim pločama, dužine od 80-120 cm, orijentisani istok-zapad, izuzev jednog koji je okrenut u pravcu sjever-jug. U jednom grobu su sačuvane dislocirane, fragmentovane i slabo očuvane kosti dva djeteta. Na osnovu zubne starosti i maksimalne dužine femura utvrđeno je da su djeca bila stara 4-6 g. i 6±24. Utvrđen je poremećaj u njihovoj ishrani tj. moguća anemija na šta upućuje kribra orbitalija konstatovana na krovovima očne duplje.

Od pokretnih nalaza otkriveno je vrlo malo klinova, novac i grnčarija.

Vrijeme gradnje i razaranja starije crkve u smislu apsolutne hronologije nije definisano. Obnova, odnosno mlađa faza je određena nalazima sa donje nivelete šuta, majolikom Deruta i mađarskim novcem iz 1627. koji predstavlja terminus ante quem non. Starija crkva je mogla stradati u turskim napadima ili u nekom od razornih zemljotresa, kao što je bio 1563. koji je sravnio Herceg-Novi. Kamen iz crkve je raznesen i dijelom bi se mogao sagledati u zidnom platnu turskog čardaka koji se nalazi u neposrednoj blizini, u ogradnom zidu porte i ćeliji.

Po završetku istraživanja nadzidani su temelji mlađeg objekta sa 1-2 reda kamena, kako bi osnova crkve bila vidljiva na površini.

U ovom članku predstavljamo četiri luksuzne posude koje su bile uredno složene i zakopane iza apside.

  1. Kalotasti tanjir na niskoj prstenastoj stopi oslikan sa centralnim motivom latiničnog slova S koga okružuju slikani koncentrični krugovi i zvjezdoliki geometrijski ornament sa stilizovanim floralnim ukrasom. Slikanje je izvedeno plavom, zelenom, narandžastom i crnom bojom na svijetloj pozadini. Glazura je transparentna – providna gleđ. Boje su nadglazurne. Pripada luksuznoj majolici Derute, produkcija srednje Italije Deruta ili Kasteldurante, kraj 16. početak 17. vijeka (I.B. 941, arheološka zbirka).
  1. Trbušasti bokal na stopi sa trolisnim otvorom i bifidnom drškom sa rastavljenim krajevima, oslikan stilizovanim životinjskim (paun) i floralnim ornamentima. Slikanje je izvedeno plavom. žutom, narandžastom, braon i crnom bojom na svijetloj pozadini. Pripada luksuznoj majolici Derute, produkcija srednje Italije, kraj 16. prva četvrtina 17. vijeka (I.B. 942, arheološka zbirka).
  1. Veliki dubok tanjir na stopi širokog kosog oboda, ukrašen tehnikom urezivanja šilom i slikan sa unutrašnje strane. Centralni motiv je rozeta, koja je uokvirena spiralama, paralelnim urezima i koncentričnim krugovima. Slikanje je izvedeno preko bijele engobe i graviranog ukrasa, zelenom, svijetložutom i braon bojom na svijetloj pozadini. Glazura je blago tonirana svijetložuto. Na obodu su dvije perforacije jedna pored druge. Pripada luksuznoj keramici, produkcija Veneta, kasni zgrafito – graffita tarda, druga polovina 16. vijeka (I.B. 943, arheološka zbirka).
  1. Mala kalotasta zdjela na prstenastoj stopi, ukrašena slikanjem centralnog stilizovanog vegetabilnog motiva u koncentričnoj kružnici koji se ponavlja i kod oboda plavom bojom na bijeloj pozadini. Gleđ je loša i karakteriše je efekat mrežasto ispucale površine. Zdjelica je rađena u tehnici kasne alla porcellana u Venetu druga polovina, tj. posljednja četvrtina 16. vijeka, sa motivom karakterističnim za majoliku beretinu (I.B. 944, arheološka zbirka).

 

Članak o rezultatima istraživanja je objavljen 2009. godine u stručnom časopisu Tribunia 12 koji izdaje Muzej Hercegovine u Trebinju.