AUTOR TEKSTA I FOTOGRAFIJA: MILICA BERBEROVIĆ, DIPL ING PEJZAŽNE ARHITEKTURE

O “Prazniku mimoze” se puno piše i čita,  očekuju se fešte i maskenbali, spaljivanje krnevala… a zaboravili smo da pišemo o mimozama, o cvjetovima koje slavimo i u čiju slavu feštamo skoro mjesec dana i to svake godine već   više od 40 godina. Pa sad malo podsjećanje:

  • Naziv „mimoza“ koji  koristimo  je u stvari  trgovačko ime  koje potiče iz Francuske odakle se  vršio eksport  cvjetnih grančica. Inače su mimoze, u botaničkom smislu, neke druge biljke, bliske  našim  „mimozama“
    Ono što mi sadimo u našim đardinima su  u stvari akacije ( Acacia sp.)
  • Preko 800 vrsta akacija se može naći u Australiji i u tropskim i suptropskim područjima Amerike, Azije, Afrike i Evrope. Najveći broj  vrsta  rasprostranjen je u Australiji.  Jedna vrsta akacije je i državni cvijet Australije
  • Akacije su uglavnom žbunovi ili manja stabla koji rastu na sušnim i sunčanim pozicijama.  Obično narastu do 12m visine iako neke vrste mogu dostići i do 20m i 90 cm u prečniku debla
  • Mnoge vrste imaju zelene, peraste listove koji su gusto zbijeni na granama i stvaraju utisak velike paprati. Vrste koje rastu u sušnim predjelima imaju redukovane listove koji se sastoje samo od vertikalno spljoštenih lisnih drški bez liske
  • Afričke vrste akacija su prekrivene oštrim bodljama  koje su u stvari  modifikovane grane ili listovi. Trnje štiti biljku od gladnih biljojeda kao što su žirafe, antilope i druge  životinje savane
  • Jedna vrsta akacija sa savijenim trnjem u Afričkoj savani, živi u simbiozi sa vatrenim mravima. Akacije obezbjeđuju  zaklon  (mravi žive unutar trnja) i hranu za mrave ( nektar!) a zauzvrat, mravi štite biljku od životinja koje se hrane biljkama
  • Akacije imaju mirišljave cvjetove oblika graška, uglavnom žute boje, ponekad  ljubičaste ili crvene. Cvjetovi su  sa velikim brojem dugačkih prašnika i smješteni  u gustim grozdastim cvastima na kraju grane
  • Mimoze cvjetaju od decembra pa do marta, ali ima i onih vrsta koje cvjetaju u junu i julu, pa i onih koje cvjetaju nekoliko puta u toku godine (Acacia semperflorens  – “mimoza 4 sezone”)
  • Plod akacije je suva mahuna, dugačka i popunjena smeđim ili crnim sjemenkama koje mogu preživjeti u jako lošim  uslovima, a  čak i nakon požara vrlo lako proklijaju.
  • Akacije se razmnožavaju sjemenom ili reznicama, a današnji kultivari se često proizvode i kalemljenjem
  • Akacija ima kratak životni vijek. Najveći broj vrsta živi između 15 do 30 godina.
  • Mnoge vrste se sade u cilju spriječavanju erozije i vezivanja pijeskova jer imaju snažan korjenov sistem
  • Akacije imaju sposobnost brze regeneracije nakon požara ili sječe
  • Brzo rastu na različitim zemljištima, čak i na onima sa niskim sadržajem
  • Imaju sposobnost vezivanja azota iz vazduha
  • Mogu podnijeti  temperature do -7°C, ali se ipak za sadnju  preporučuju lokacije  zaštićene od prodora hladnih vjetrova i južne sunčane ekspozicije
  • Neke od vrsta su se pokazale kao invazivne vrste van svog prirodnog areala
  • Akacije se gaje kao dekorativne vrste, njihovo drvo ima primjenu u industriji namještaja. Osim toga, komponente izdvojene iz svih dijelova biljke koriste se u farmaciji, kozmetičkoj industiji i medicini
  • Sjeme i mladi izdanci  se koriste u azijskoj kuhinji za pripremu raznih supa, omleta i karija. Amerikanci vole da konzumiraju liker napravljen od cvjetova akacije. Listovi akacije su važan izvor hrane za kamile, koze, žirafe i stoku
  • Tvrdo i dugotrajno drvo akacije je popularno i u prošlosti se koristilo  za ručnu izradu brodova. Danas se uglavnom koristi za podove, namještaj, igračke, nakit i alatke
  • Cvjetovi akacije su važna sirovina u industriji parfema i kozmetike
  • Smatra se da su prve mimoze stigle u Francusku  u toku 18. vijeka  i prvo su se sadile oko vila bogatih  ljudi koji su zimu provodili  na francuskoj rivijeri. Prva Acacia dealbata je uvezena 1864 iz Australije u Francusku i posađena u  parku jednog zamka u Kanu
  • Ne može se sa sigurnošću utvrditi kad je prva akacija stigla u Herceg Novi. Najčešće se gaji Acacia dealbata Link. i njeni varijeteti ( dealbata var rustica, A. dealbata var gaulois i A. dealbata var. tournaire). Osim toga gaje se još i Acacia floribunda hort. Acacia podalyrifolia A. Cunn., Acacia longifolia Willd.,  Acacia cultriformis Cunn , Acacia baileyana  F.v.M.  ( A.Sterniša: Mogućnosti  korištenja australijaskih akacija kao hortikulturnog potencijala hercegnovskog područja, „Boka“ zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti, br 10/II, 1979.)