Petar Kraljević, hercegnovski multiinstrumentalista, kompozitor i tekstopisac, po tradiciji koju njeguje već treću godinu objavio je novogodišnju himnu i ponovo dokazao da uspješno pliva kroz sasvim različite žanrove i tematike. ”Primorska”, kako je naslovljena – premda je u radnoj verziji nosila naziv ”Pjesma” – premijerno je izvedena u decembru, na manifestaciji hercegnovske nezavisne scene 12h re:hub, u motelu Dubrava.

”Do Pjesme vjerovatno ne bi ni došlo, no Duje iz Castel Nuovo ansambla je rekao otprilike ‘Petre, majku mu, daj nešto novo mediteransko, da klapa pjeva, a da bude po uzoru na već provjerene, uspješne stvari…’
Dio zahtjeva sam ispunio, ali ovo ‘po uzoru na već provjerene’ sam izbjegao, uključio diktafon i trasirao potpuno autentičnu stvar. Potom sam, po ko zna koji put, zaključio da bi češće trebalo da aktiviram diktafon, papir, olovku, notepad… jer gotovo svakodnevno štošta prođe kroz glavu” – kaže Petar.

 

”Primorska” je pisana, kaže Petar, za mlade naraštaje, ali ni starijima ne bi bila suvišna kao lekcija. I muzička i etička.

”Lično mi je najdraže što je par tradicionalnih fraza uspješno prebačeno u sasvim novi kontekst: “Pjesma nas je održala” (njojzi hvala) i “pjevati se mora” (CG svatovska “u neđelju svadba mi je”)
Drugi dio Pjesme donosi ono pred čim se svaki arogantni nacionalista ili religijozec može samo pokriti po ušima. Već znamo za pojmove “braća po materi, braća po oružju…” međutim, ovde kaže “Svi smo mi nečiji sinovi, braća smo po prirodi” i to se odnosi na svako, ama baš svako ljudsko biće na planeti; Pa da vidimo junaka/mudraca koji će to da ospori” – objašnjava Petar.

Ovogodišnja himna je snimana u kućnim uslovima, uz akustičnu gitaru.

”Takoreći “kasetofonski” sirovo ali dovoljno razgovjetno da klapaši mogu upratiti priču, za izvesti u predstojećim februarskim danima… pa i ostalim. Produkcijski čistunci se vole narugati na takve snimke i ja ih potpuno razumijem, ali kod istih rijetko kad možemo čuti ZAista NOvu pjesmu. Priroda svakom dala nešto, nikom sve; tako valjda i mora biti. Misija je  da energiju koja se rasipa na međusobno ruganje i podbadanje preusmjerimo na kooperativnost… tek to je istinski progres” – kaže ovaj hercegnovski autor koji sam vrlo vješto pokriva tekst, muziku, aranžman, produkciju i izvedbu.

Prošlogodišnja Petrova himna je bila mashup rock standarda “Kako je lepo biti glup” Riblje čorbe i  remixa “Doop” istoimene holandske grupe, dok je godinu prije toga eksperimentisao sa elektronikom.