Autor teksta i fotografija: Milica Berberović, dipl ing pejzažne arhitekture

Čini se kao da se palme gaje oduvijek na ovim prostorima. Omiljeni su i neizbježan element svakog manjeg ili većeg slobodnog prostora. Nalaze se na trgovima, parkovima, duž saobraćajnica, u privatnim vrtovima… Ne može se zamisliti grad  bez vitkih vašingtonija,  stamenih kanarskih datula ili žbunastih žumara.

O „dolasku“  palme na  prostore Jadranskog primorja postoje mnoge  teorije: od toga da su prve palme donijeli pomorci koji su plovili  svjetskim  morima kao uspomenu na daleke krajeve koje su vidjeli; zatim da su prve palme (urme) donijeli Turci u toku svojih osvajanja i vladavine ovim prostorima.

Prvi pomen o palmama u Herceg Novom je iz XVII vijeka u zapisima turskog putopisca Evlije Čelebije koji u jednom od tekstova  navodi da: ,,u Donjem gradu, pred kućom Zekrija –age nalazi se jedno visoko drvo datule koje se diže nebu pod oblake. U varoši, na obali potoka Tople kod kuće Hadži-Hasan-Age nalazi se jedno divno drvo datule, samo mi nije poznato  daje li neki plod“.

U savremenom   Herceg Novom može se naći nekoliko vrsta palmi, a najčešće Phoenix canariensis kanarska datula, Washingtonia filifera vašingtonija, Trachycarpus excelsa visoka  žumara i Chamaerops humilis niska žumara, što pokazuje da su se one najbolje aklimatizovale na date klimatske uslove i pokazuju izuzetnu  otpornost na negativne uticaje. Pojedinačni primjerci  drugih vrsta palmi (Brahea armata, Butia capitata, Washingtonia robusta, Sabal palmetto, Phoenix roebellenii, Livistona chinensis, Phoenix reclinata, Archontophoenix cunninghamiana), mogu se naći  uglavnom  u privatnim vrtovima.

 

Osim zbog svojih dekorativnih svojstava,  palme  su se sadile i zbog  snažnog korijenovog sistema koji vezuje zemljište, što je  od velikog značaja na strmom hercegnovskom terenu.

U Novom postoji nekoliko stabala prave datule ili urme  (Phoenix dactylifera) čiji plod ne sazrije dovoljno da bi se mogao koristiti u ishrani.  Ali zato bliski srodnik kanarska datula  (Phoenix canariensis) daje obilat plod koji na žalost nije jestiv. Kanarska datula je pokazala veliku otpornost na klimatske i pedološke uslove  u ovim krajevima pa se sadila u cijelom gradu, na trgovima, duž ulica, u parkovima i baštama.

Najviše palme koje se mogu vidjeti na mnogim razglednicama iz Herceg Novog su iz roda vašingtonija (Washingtonia filifera). Jako brzo rastu i dostižu visine od preko 20 m, sa lepezastim listovima koji lelujaju na najblažem povjetarcu.

Niska žumara (Chamaerops humilis) je jedina palma koja od prirode raste u južnoj Evropi. Veoma je popularna u ozelenjavanju  jer je otporna na niske temperature i  prikladna je za manje prostore.  Raste u žbunu sa mnoštvom mladih izdanaka. Prilikom orezivanja obično se ostavljaju nekoliko izdanaka a ostali se u potpunosti uklanjaju. Izdanci mogu dostići i do 4m, čak i do 5m visine. Plodovi ove palme su  jestivi, slatki i ukusni.

Visoka žumara ( Trachycarpus excelsa)  može da dostigne visinu od 12m. Deblo  je pokriveno gusto isprepletanim vlaknima koji sa starošću palme postepeno nestaju. Listovi su lepezasti. Od svih palmi ova je najotpornija na niske temperature. I najpogodnija za male prostore

U Parku nekadašnjeg hotela Boka  rastu još dvije vrste palmi (Butia capitata, Brahea armata)  izuzetnih dimenzija, koje se inače jako rijetko mogu vidjeti.