Izložba slika Galerije naivne umjetnosti iz Kovačice otvorena je sinoć u hercegnovskoj Gradskoj kafani
Već barem šest decenija škola naivnog slikarstva iz malenog banatskog mjesta Kovačica svojim idiličnim predstavama seoskog života plijeni pažnju ljubitelja umjetnosti širom svijeta.
Često korišćena odrednica ”škola naivnog slikarstva” nije međutim posve precizna: izraz svakog kovačičkog slikara ponaosob, iako polazeći od srodnih, seoskih i nostalgičnih motiva, razvija se u njegovanu individualnost, neopterećenu akademizmom i trendom, preciznih motiva i stila, svakako ne naivnu.
”Ne volim termin naivno slikarstvo. Mi slikamo ono što nam srce nalaže , ono što osećamo” – kaže za Herceg Novi Cool Zuzana Vereski, internacionalna slikarska zvijezda, jedna od učesnica izložbe koja je sinoć otvorena u hercegnovskoj Gradskoj kafani.
Zuzanine slike kupovale su Ledi Dajana i Monserat Kabalje. Ova svjetska putnica izlagala je na pet kontinenata ali nikada nije poželjela da odseli iz Kovačice.
”Slikam od detinjstva, prvi crteži nastajali su u prašini i nestajali su prolaskom zaprežnih kola ili gusaka. Prvu sliku naslikala sam u petom razredu osnovne škole na maminoj podsuknji koju sam kasnije dobila za prvu godišnjicu braka od kada se i nalazi u mom ateljeu” – evocira Zuzana uspomene.
Upravo su uspomene gradivno tkivo pastoralnih slikarskih prikaza banatske ravnice i običaja. Kovačički slikarski pokret nastao u osvit modernizacije sela čuva sjećanje na idiličan, iako težak, život nekadašnjih paora i sitnih zanatlija, u kraju koji je Vojvodina – ili u momentu nastavka i dostizanja slave Jugoslavija – u malom:
”Slikamo naš kraj, naše ljude, na taj način čuvamo naše doba. Kovačica je multinacionalna sredina a ovo slikarstvo svakom slikaru pomaže i u negovanju njegovog jezika i folklora”
Umjetnici iz Kovačice uglavnom su Slovaci, potomci doseljenika koji su u Vojvodinu stigli početkom 19. vijeka. Zanimanje za slikarstvo pokazuju još tridesdetih godina prošlog vijeka. Isprva stidljivo, u seoskoj biblioteci, ovi bravari i zemljoradnici slikali su za svoju dušu. Poslije II svjetskog rata dobijaju podsticaj, ideološki inspirisan, emancipatorski, važan i snažan – socijalističko društvo željelo je da promoviše kreativno izražavanje radničke klase; te tekovine Kovačica nikad nije odbacila niti je pristala da im trendovski zakine posvetu, pa tako u ovom banatskom mjestu ulice još uvijek nose imena Maršala Tita i JNA.
Koliko lokalna toliko je ova slikarska scena i kosmopolitska, nije stoga ni čudo što je jedna od najpoznatijih slikara iz Kovačice, još jedna Zuzana – ali Halupova, bila ikona Unicefa čiji su motivi krasili novogodišnje čestitke dobro poznate generacijama, naročito onima stasalim prije devedesetih.
Hercegnovska likovna kolonija i izložba koja je iz nje proizišla nose pečat te iste kosmopolitske ljubopitljivosti i otvorenosti.
”Postoji velika stega između ravnice u Banatu i ravnog mora. Svaki kraj ima nešto svoje, ovde su more, mimoza, dobri ljudi, prostranstva, dobrote, lepote…sličnosti ima u Kovačici ravnica, crna zemlja, plodna zemlja, kukuruz, žito” – kaže nam Zuzana Vereski – ”Ono što tera čoveka da opstane u životu kao čovek jeste ta želja za ljubavi, dobrotom i toplinom što se oseća i ovde kao i u Banatu. Ljudi su nasmejani, prijatni, sa voljom da pomognu i ta lepota i dobrota spajaju more i ravnicu”
Njene slike sa idiličnim motivima sela, cvijeća, žena u slovačkim narodnim nošnjama i cicanim haljina, koloritne i ljupke, lako nađu put do srca publike, rezonantne i kroz nostalgiju starije generacije koja je možda i sama doživjela selo ali i mlađe koja u njima može asocijativno da vidi razdraganost djetinjstva, notornu ili likovu i literarnu, kakvu je voljela recimo u albumima Sare Kej.
Šarmantna je slučajnost da se u Herceg Novom istovremeno nađu izložbe Pop art velikana i kovačičkih slikara. Tematski i stilski dakako sasvim različita, dva likovna pokreta ipak veže subverzivnost u odnosu na mejnstrim i akademizam. Polazeći iz raznorodnih socijalnih konteksta i motivacija oba su obezbijedila svoje mjesto i u istoriji umjetnosti i ukusu i srcu publike upravo svojom neizmjernom komunikativnošću.
Učesnici izložbe naivnih slikara koja je sinoć otvorena u Gradskoj kafani su kovačički slikari i njihovi internacionalni gosti: Zuzana Vereski, Pavel Cicka, Pavel Hajko, Chagina Liudmila, Jadranka Dimitrijević, Maryna Nestsiaruk, Katerina Polgaryovam Galyna Bodiakova i Leonid Kovryha.
