Stogodišnjica pobune  mornara u Boki biće obilježena od 1. do 11. februara, nizom događaja u organizaciji Ministarstva evropskih poslova, na čelu sa ministrom Aleksandrom Andrijom Pejovićem.

Ministar Pejović je istakao da obilježavanjem stote godišnjice ovog važnog događaja za Crnu Goru i šire, pokazujemo kako na pravi način gajimo ideje slobode, borbe za jednakost i prava, kao i mira, te da će u tom duhu biti i organizovane predstojeće aktivnosti. „Upravo su ovo ideje koje baštini i Evropska unija danas“, poručio je ministar.

Program će početi manifestacijom u Herceg Novom, 1. februara, na stotu godišnjicu početka pobune. Biće organizovano polaganje vijenaca i procesija u Đenoviću i Kumboru, kao i svečana akademija u Herceg Novom, uz pozorišni prikaz događaja koji su se desili 1. II 1918. Par dana nakon toga, održaće se i svečanost u Tivtu, uz kulturno-umjetnički program u prostoru Zbirke pomorskog nasljeđa.

Planirano je da se program završi u Kotoru, 11. februara, na dan kada su mornari osuđeni i pogubljeni, otvaranjem izložbe na temu pobune, polaganjem vijenaca na spomenik palim mornarima u Škaljarima.

Pored toga, dogovoreno je izdavanje prigodne poštanske marke na temu jubileja, krajem januara, kao i da 7. februara u osnovnim i srednjim školama prvi čas bude posvećen ovom jubileju, te prikazivanje crnogorsko-njemačkog filma Kotorski mornari.

O pobuni mornara u Boki

Pobuna mornara u Boki Kotorskoj bila je oružana buna slovenskih mornara  austro-ugarske ratne mornarice protiv socijalnog i nacionalnog ugnjetavanja domaćeg  stanovništva od strane  Austougarske koja je tada vladala Bokom i Dalmacijom. Počela je 1. februara, ugušena je dva dana kasnije, a njeni  predvodnici su pogubljeni 11. februara u Škaljarima.

Boka je tada bila iznimno važna pomorska baza zbog svog strateškog položaja, stare pomorske tradicije, kao i razuđenosti i utočišta kojeg je pružala austro-ugarskim brodovima. Osim toga, Boka je bila i najjužnija tačka Austrougarske.

Bunu su predvodili Antun Grabar iz Poreča, mornar, Jerko Šižgorić iz Žirja kod Šibenika, topnik, Mate Brničević iz Krila Jesenica kod Omiša, topnik, kao i Čeh František Raš,  na brodovima Sankt Georg i Gea. Svi su pogubljeni, a buna ugušena, no, predstavljala je početak kraja Austrougarske.

Poznati cetinjski književnik i istoričar Niko Simov Martinović zapisao je izjavu don Nike Lukovića koji je ispovjedio i pripremio mornare osuđene na smrt.

“Od uznemirenosti nijesam spavao. Točno u 5 sati ujutro bio sam u koridoru zatvora na prvom katu sa članovima prijekog vojnog suda.

Doveli su četiri osuđena mornara kojima je predsjednik suda, koliko se sjećam potpukovnik auditor (vojni sudac) Milota, pročitao presudu.

Na to je František Raš doviknuo: ‘Ta presuda je pucanje na pravdu!’ Zatim su trojica mornara odvedeni u jednu zatvorsku ćeliju, a Mate Brničević u samicu. Predsjednik suda mi se obratio: ‘A sada, velečasni gospodine, vaša je dužnost osuđene pripremiti na smrt i olakšati im zadnje sate života’.

Najprije su me odveli u ćeliju gdje su bili Raš, Šižgorić i Grabar.
Šižgorić je od ljutine razderao bluzu i jedno dugme sa njegove bluze doletjelo mi je na oko i razbilo mi staklo na cvikeru.

Raš je bio pribran. On mi je rekao: ‘Ja neću ništa tajno ispovijedati. Moja ispovijest neka bude javna. Kao socijalist borio sam se za slobodu, za prava radnika, za bolje društveno uređenje. A u vojsci, vidjevši ovaj nepravedni osvajački rat, koji vode Njemačka i Austrija protiv Slovena, radio sam u pokretu mornara da se sruši Austrija i da joj se odmah nametne mir’

Povod za to dali su mi naši časnici koji su nas zlostavljali i raskalašeno živjeli, dok smo mi gladovali, a ohrabrilo nas je na pobunu ono što se dogodilo u Rusiji. Tamo je granulo novo sunce koje će obasjati ne samo Slovene već sve narode svijeta i donijeti im mir i pravdu’.

Prisutni su prihvatili izjavu Raša i povikali: ‘Tako je!’ Počeo sam tješiti osuđene mornare priznajući da oni idu na drugi svijet nevini, kao žrtve pale za jednu pravednu stvar. Na to mi je Šižgorić odgovorio: ‘Uzalud nam vi govorite o drugom svijetu, kada mi mladi hoćemo živjeti na ovom svijetu i raditi za narod’. Antun Grabar je bio uznemiren. Žalio je napustiti drugove s kojima se borio. Žao mu je bilo žene i dvoje male djece koji su na njega mislili. On je od njih trebao napraviti nove ljude, borce za novo društvo, a nije uspio ni vidjeti ih.

Mate Brničević je bio miran. On je bio iskusniji revolucionar i pobuna na brodu Gea, kojom je on rukovodio, najbolje je bila organizirana. ‘Ja ne žalim’, rekao je Mate, ‘što sam sudjelovao u pobuni. Ja ne žalim što sam osuđen na smrt, jer smatram da će naša smrt donijeti bolji život našem narodu’.

U sedam sati mornari su već bili izvedeni na stratište na livadi ispod gradskog groblja u Škaljarima. Raš nije dozvolio da mu vežu oči.

Strijeljanja su izvršila osam vojnika Mađara, pod zapovjedništvom jednog kapetana, također Mađara. Šižgorić je gledao osam strijelaca i rekao im: “Zar vi, vojnici, za čiji smo se bolji život borili, hoćete da nas strijeljate?”.

Na to je jedan od vojnika, koji su trebali pucati, pao u nesvijest. Prva naredba nije izvršena dok se onesvješteni nije zamijenio drugim. Zapovjednik je dao znak sabljom za pucanje, ali vojnici nisu htjeli pucati.

Zapovjednik je dao treći put znak za paljbu. Neposredno prije paljbe Raš je uzviknuo: ‘Vi pucate u pravdu. Živjela sloboda!’

Trojica mornara su pala mrtva poslije prvog plotuna, a Grabar je bio ranjen. Na to su, po naredbi, pripucala dva vojnika i dotukla ga”.

Spomen obilježja u čast mornarima postavljena su u Đenoviću, Poreču, Šibeniku, na ostrvu Žirje, te u češkom gradu Prerovu.

Na đenovićkoj spomen ploči piše:

”Pred ovom obalom, 1. februara 1918. godine izbila je pobuna mornara austrougarske flote u Boki
pod uticajem ideja velike Oktobarske revolucije
u znak solidarnosti sa njom
i borbe protiv socijalnog i nacionalnog ugnjetavanja
Mornari raznih nacionalnosti
u ogromnoj većini Sloveni
formirali su revolucionarni komitet
istakli na brodovima crvene zastave revolucije i slobode
i poveli borbu
Pobuna je ugušena 3. februara 1918. godine
ali je zauvijek umrtvila moć austrougarske ratne mornarice
Njena luča blistaće budućim pokoljenjima
Kao početak velikih socijalističkih revolucionarnih akcija
Na slovenskom jugu
Iz kojih se razgorio plamen narodne revolucije
Pod vođstvom KPJ i Tita”

Obilježje u Đenovićima postavljeno je 1952. godine
Svijetla pobuna mornara u Boki obilježava se svake godine.