Te igre su nam bile sve

Autor: Đorđe Stanojlović

Srijeda 3. septembar, 9:30am. Dan pred odlazak ekipe na međunarodno polufinale Jadranskih igara u Rijeci. Zvono telefona. Za nekoga već prilično kasna ura, a za nekoga i više nego rana.
– Stanojloviću!? Ja znam da si ti pisac i da voliš malo duže da spavaš, ali otkazao nam je još jedan, možeš li dobit Milaša u Beograd, platiće mu se put i smještaj?-, riječi su čovjeka koji svakom svom potezu pristupa kao da šutira peterac u finalu Olimpijade.

Sa jednakim žarom, Vlado Gojković je pristupio i sklapanju ekipe ”Jadran Škver” koja će učestvovati u polufinalu u Rijeci i eventualnom finalu u Biogradu na moru. Pisac još nije bio ni otvorio oči, a Milaš je već kontaktiran. Međutim, zbog privatnih obaveza nije uspio da se ”odazove pozivu”, kao ni ostali članovi ekipe, Ivan Đorđević, Stevan Obradović, Nikola Milović, i sam Vladimir Gojković, koji su zajedno sa ženskom okosnicom tima i donijeli to međunarodno polufinale, pobijedivši na crnogorskom finalu u Podgorici.

Vremena je sve manje, nervoza sve veća. Iva Verigo na sve načine pokušava da dobije što više slobodnih dana u osnovnoj školi, Ivana Ćorović pakuje kofere, privremeno napušta kamp vaterpolo reprezentacije u Beogradu i planira put u Rijeku. Za to vrijeme, kapitenka Milica Ćorović, zajedno sa Ivom i Veskom, ide od vrata do vrata u potrazi za sponzorima. Svako daje koliko može i koliko smatra da treba. Za nekoga malo, za nekoga, opet, previše. U svakom slučaju, svi znamo koliko je ko dao i mogao da da. Djevojke, stalni članovi ove ekipe, ulažu maksimalan napor da ”stvar” istjeraju do kraja. Još samo da se nađu adekvatni muški zatočnici. A šta naslijeđuju, i koga mijenjaju, bolje im je da budu dobri. Tako se ekipi hronološki pridružuju Vesko Baćović, Todor Tušup, Đorđe Stanojlović, Nikola Kovačević, Miloš Čerović i Vladimir Dželetović.

Još jedan stalni član ekipe, Milivoj Dukić, lomi se da li da žrtvuje dvije tri sedmice priprema za Olimpijadu u Riju 2016., ili da pomogne ekipi sada kada je najteže :). Nakon svih odricanja i uloženog truda do sada, dvije sedmice priprema za Rio ostatku ekipe zvuče kao eskivaža večere nakon posjete babi. A mislite da u ovom momentu dvije sedmice priprema za Olimpijske igre nisu big deal? Pokušajte da se pripremite za Jadranske. Kako god, Dukić – upisan.

Djevojke spremne, momci spremni, Snupi travel spreman, polufinale, Rijeko  – eto nas. Šta se desi u Snupi travelu, tamo i ostaje.

Dobro, nešto se iz autobusa baci i u smeće. Ekskluzivne snimke i komentare mogu da dobiju samo privilegovani. Najvažnije je da su obje crnogorske ekipe u Rijeku stigle u jednom komadu i da su spremne za ljutu borbu.

Sve igre, način bodovanja, plasman ekipa, čitaoci su vidjeli ovdje na Škveru u Herceg Novom, a biće u mogućnosti da vide i na 6 televizija iz regiona, koje su otkupile tv prava na emitovanje Jadranskih igara. Čitava franšiza je iz godine u godinu sve veća i ozbiljnija, pa se nije čuditi ni entuzijazmu i želji svih ekipa i članova ponaosob. Ipak, bitno je reći najvažnije objašnjenje, da u finalu igara u Biogradu, ima mjesta samo za po jednu ekipu iz svake države. Dakle, u polufinalu postoji samo jedan cilj, a to je imati više bodova na kraju od protivničke ekipe iz tvoje države. A žrijeb, nemilosrdan kao i uvijek, raspoređuje timove u dva dana takmičenja. Šest ekipa igra međusobno prvog dana, šest sledećeg. Ekipe su nasumično raspoređene u takmičenje, pa tako hrvatska i slovenačka ekipa koja učestvuje prvog dana, moraju da čekaju rezultat svojih sunarodnika drugog dana. Tek tada znaju ko prolazi. ”Jadran Škver” i ekipa ”Kaza Igalo”, crnogorski predstavnici, igraju istog dana, face to face! Fair enough! Ko bude bolji, prolazi u finale sledećeg vikenda. A lokalni derbi, kao i svaki takav, izvlači iz svake od ekipa i više nego što su njene realne mogućnosti. Kakvi Hrvati, kakvi Austrijanci, kakvi Slovenci? Najvažnije je biti prvi u svom selu! I to još pred kamerama 🙂

A kao što već znamo, u tom polufinalu je pobijedila ekipa ”Jadran Škver”. Nevjerovatna je to borba bila između dvije novske ekipe. Negdje bi se umiješali Hrvati ili Slovenci, ali zna se ko drži ključeve morskih igara. Zbog održavanja napetosti i makar male neizvjesnosti što se samog ishoda igara tiče, nećemo pisati sve do detalja, zasad je dovoljno da znate da su odlučivale nijanse, timski duh i velika želja. A upravo to, odvelo je Jadran Škver do finala u Biogradu na moru.

Novljani su se isto veče zaputili kući iz Rijeke. I pobjednici i poraženi. Istim onim Snupijem od prevoza.  A atmosfera u autobusu – treća ekskurzija! Ne postoji dovoljno dugačak papir koji bi podnio sve utiske koje su svi  takmičari doživjeli, i autobusu i van njega. Veselu atmosferu povremeno bi narušile priče o teškom životu crnogorskih skipera i o škampima sa sedam kora koji ostaju poslije obroka pripadnika plave krvi, ali nekako smo i to preživjeli. Jadranske igre su donijele upravo ono zbog čega su i osmišljene – tone zabave, druženja, šale, igre, takmičenja, alko… khhhmmm!! Takmičenja uglavnom. Ponedjeljak ujutro stižemo kući. Doviđenja Rijeko, dobar dan Biograde!

Dok nastaje ovaj tekst, autor i dalje proživljava sve zanimljive trenutke provedene u toku četiri dana u Biogradu i okolini. Tu količinu druženja, dobre zabave, atmosfere, takmičenja, čitalac može da iskusi samo ako je bio na licu mjesta sa ekipom. U protivnom, ostaju vam foto i video zapisi po medijima i društvenim mrežama, i svjedočenja, uglavnom neistinita, majke nam!, ljudi koji tvrde da su vidjeli nešto što mi znamo da nisu :). Dakle sigurni smo da nisu to vidjeli.

Ovaj put, ekipa na takmičenje putuje sopstvenim prevozom, uz nesebičnu pomoć ljudi koji su sada već ozbilnoj ekipi izašli u susret.

U samoj ekipi, kozmetičko-taktičke promjene. Lakog i brzog, zamjenjujemo teškim i jačim. Prvi postaje vođa navijača na ogradi, a drugi vođa fizikalija na terenu. Pojačavamo se i sa Ivanom Terbecom. Čovjek od gume specijalizovan za ”pršut”! To diktira raspored i odabir igara, koje su nešto malo izmijenjene u odnosu na Rijeku.

Više nije šala… Ekipa sada zna koliko može i koliko vrijedi. Zna se sve i o protivnicima. Kuju se ozbiljne taktike i brusi se fizička sprema. Ljudi koji gledaju sa strane rekli bi da nam je ovo najvažnija stvar na svijetu. A proteklih deset dana, i jeste bila. Treba sutra selektoru na oči ako zakažeš tamo gdje je on vjerovao u tebe. Neki su rezervisani i oprezni, neki su nevjerovatno optimistični i ludo prepotentni. Kako god, svi vjerujemo i potajno se nadamo da možemo da donesemo pehar u Crnu Goru. Ako ništa, tim bilding je ove godine bio jači nego ikad.

A Milica i Iva ponovo kucaju na ona ista vrata od prije sedam dana. Neki nas nisu shvatili previše ozbiljno, pa su mislili da su sve pare dali prvi put. Ipak, ovo je međunarodno finale, predstavljamo grad i državu, nema opravdanja! :).

Kasno u četvrtak stižemo u Biograd na moru, i kao svaki pravi, profesionalni sportski tim, koji zna po šta je došao i za šta se spremao skoro dva mjeseca – tražimo noćni klub koji radi! Bez jakih i iskrenih međuljudskih odnosa u timu, nema ni tima, a svi znamo gdje je najbolje mjesto da se to uspostavi. Ipak, šetajući rivom, nailazimo na nevjerovatnu i nama nepoznatu situaciju! Ponoć, riva prazna, restorani i kafići odavno pozatvarani, nigdje žive duše. Mi na ovakve uslove nismo navikli… Ništa, poljubili smo stativu, provjeravamo kako izgleda bazen i vraćamo se u smještaj. Petak je natrpan treninzima i protokolom, treba se odmoriti. Na treninzima brusimo formu i popravljamo stvari u igrama koje nam slabije idu. Dosta stvari i prikrivamo da protivnici ne ”provale foru”. Generalna proba nastupa i snimanja je u osam sati uveče. Nimalo prijatno ni za gledanje, a kamo li ulazak u vodu. Ipak, mi smo kršni, stameni momci, reprezenti našeg podneblja,  u svakom trenutku spremni stići i uteći, pa u tom maniru lagano izbjegavamo sve igre koje imaju bilo kakvog dodira sa vodom! Snaga tu samo klade valja. Strpljen spašen! Znamo mi đe i kad ćemo biti najbolji.

I, ispostavilo se, bili smo! Filmski izrežirana borba vodila se od samog početka igara. Konstantne promjene vođstva između Crne Gore i Slovenije. Već nakon treće igre bilo je jasno da se tu radi mi ili oni. Obaramo rekorde igara na bazenu; Slovenci za neko čudo dobro gaze ”grožđe”; mi se u skladu sa renomeom brzo penjemo po pršut… Kada se sve sabere i oduzme, pred poslednju igru ulazimo sa dva boda više od Slovenaca. Niko ni njih ni nas ne može da stigne, svima je jasno. Odlučuje poslednje veslanje 6 na 6 sa kormilarom. Pobjednik igre dobija tri boda više od drugoplasiranog. Sve je jasno – ko pretegne, osvaja igre! Jedan gumenjak vesla prema Mariboru, drugi prema Herceg Novom.


Ako izgubimo veslanje od Slovenaca, bez ikakvog potcjenjivanja i uz dužno poštovanje, možemo i mi slobodno da nastavimo prema Mariboru. Gledamo se u oči i obećavamo jedan drugome da veslamo dok kormilarka ne izgubi glas a nama oči ne pobijele! Nismo sve ovo do sad prevalili da stanemo pred poslednjim stepenikom. Jer, nekome te igre tada nisu predstavljalo ništa, nekome su bile samo zanimljive, a nama su bile sve.

Zato je i rezultat takav. Ipak je lijepo vratiti se kući nakon pobjede i pogledati sugrađanima u oči. U čemu god da ste bili najbolji. A tek će naredni period pokazati, šta predstavljaju Jadranske igre i koliko satisfakcije i radosti mogu da donesu.

Kako je to sve do detalja izgledalo, možete da vidite na slikama na brojnim društvenim mrežama, a kompletan tok igara, reportaže sa pratećeg programa, intervjue i skečeve pogledajte za desetak dana na nekoj od televizija koje su otkupile ove prenose. Nadamo se da će vam biti zanimljivo makar deseti dio onog kako je nama bilo.

I za kraj, ne možemo a da ne pomenemo sve one bez kojih ovo putovanje sigurno ne bi izgledalo ovako, a ko zna, da li bi i ishod igara bio ovakav kakav je bio. To su prijatelji koji su svojim sredstvima pomogli našoj ekipi da ima što bolje uslove i ostvare ovaj zavidan plasman: Opština Herceg Novi, Turistička organizacija Herceg Novi, Kantula, Citadela, Do-do, Al posto giusto, Nautika, Nautilus-S.Damjanović, Krušo-zona, Feral, Katunjanin, Perla, Stambeno preduzeće, Vodovod, Val Gojković, Explore Montenegro, Bolnica Meljine, Hair studio Prestige.

Ekipa Jadran Škver se svima njima zahvaljuje, a specijalno hvala dužni smo i svim dragim sugrađanima koji su nas bodrili svo ovo vrijeme i vjerovali u nas. Jer Jadran je Novi, i Novi je Jadran.

 

Kalendar

mart, 2024