„Tokom godina smo imali sreće da nastupamo sa velikim brojem ljudi koji su uticali na naše muzičko odrastanje. Čast je samo reći “dobar dan” tim muzičarima, a kamoli dijeliti binu sa njima, od bluzera iz Amerike – Eric Gales, Eric Sardinas do jugoslovenskih legendi: Majke, Kerber, Atomsko sklonšte, Natali Dizdar, Nikola Vranjković, ali prije svih iz regiona najdraži je nastup sa legendama gitare Vedranom Božićem i Brankom Bogunovićem“, pričaju za Herceg Novi Cool, dvojica možda i najperspektivnijih mladih hercegnovskih muzičara, Đenovčani, Radovan Čeprnić i Branko Rajačić.
Njih dvojica su trenunto članovi autorskog blues rock benda Light under the black mountain. Dio, možda i najkvalitetnijeg muzičkog sastava iz Boke su postali nekako otprilike istovremeno, kao maltene i sve što se odvijalo u njihovom muzičkom stasavanju. Zajedno su od KUD-a Sloga, preko Mjesne muzike Đenović i njihovih bendova High voltage i Low voltage, stigli do toga da nastupaju čak i u Švajcarskoj.
„Kada sam 2009. godine postao član orkestra KUD Sloga iz Đenovića, što se pokazalo kao prekretnica, jer po prvi put napuštam sigurnost svoje sobe u Đenovićima, pronašao sam zajednicu ljudi koja istinski voli kvalitetnu muziku i tu je sve krenulo. Uz veliku podršku Aleksandra Mandića u Mjesnoj muzici u Đenovićima nastaje High Voltage i otpočinje Brankovo i moje muzičko putovanje“, priča Radovan objašnjavajući da ga je muzika uzela „pod svoje“ kada je dobio prvu gitaru od oca, takođe odličnog muzičara. Na isti način, gle čuda, i Branko je počeo svoje muzičko obrazovanje.
„Prije 16 godina moj otac dolazi kući sa gitarom i kaže mi da me u 17 sati čeka čovjek kojem on nije tada znao ime, u prostorijama Mjesne muzike Đenović, koji će da me uči da sviram. To je bio Aleksandar Mandić, tadašnji dirigent Mjesne muzike i čovjek koji je do nedavno pratio svaki naš korak napravljen u svijetu muzike. U ovih devet godina, od kako smo oformili High voltage, bilo je mnogo svirki širom države. Čak smo Radovan i ja 2013. godine svirali u Cirihu”, dodaje Branko objašnajvajući da su posljednje dvije godine sa Light under the black mountain sastavom nastupali na festivalima širom regiona: Split blues fest, Thrill blues festival u Trilju (HR), Lake fest – Nikšić, North city u Kosovskoj Mitrovici, White field festival – Bijelo Polje, Art festival u Podgorici, kao i na rock Dočeku Nove godine u Kotoru. Pored svog svojeg talenta i sada već izgrađenosti kao formirani muzičari i nastupa sa najozbiljnijim umjetnicima regiona, Radovan i Branko kažu da su im svirke po klubovima i dalje osnovni izvor prihoda, iako im je posljednjih par godina fokus na autorskom radu sa Light under the black mountain i festivalskim nastupima širom regiona, sa čime, kako kažu, je teško porediti sve ostalo.
„Nastupe sa orkestrom ne mogu uporediti sa nastupima sa bendom, posebno ne kada je u pitanju Light under the black mountain. Nije isto kad sviraš u orkestru od 30 ljudi ili kad si pjevač u bendu, a ispred tebe je 5000 ljudi, kao što je bilo u Trilju, i očekuju mnogo”.
Kada govore o muzičkoj sceni u svom gradu, obojica su saglasni da ona praktično i ne postoji, to jest da je tek u nastajanju, jer kažu – scenu prvo treba izgraditi, a to je nemoguće bez podrške gradskih vlasti.
„Scena je velika riječ. Scena mora da radi konstantno. Pravo bi bilo kada bi makar jednom mjesečno bio veći koncert. Trebalo bi da je normalno da u tvom gradu gostuju Rundek, Van Gogh, Majke, Yu grupa…pop pjevači, da ne nabrajam… Stoga je moje mišljenje da muzička scena u Herceg Novom ne postoji. Postoje klupske svirke koje, koliko toliko, održavaju muzički ukus, a dogodi se da nas iznenadi neki koncert na trgu u sklopu Praznika mimoze“, smatra Branko. Njihov zajednički muzički put je naravno i uslovljen ne samo sličnim načinom muzičkog odrastanja, već i sličnim muzički ukusom koji se bazira, kako kažu uglavnom na bluesu i rock-n-rollu, a u poslednjih par godina sve više je tu i Southern rock.
„Jako teško je izdvojiti nekoga, ali moram reći Eric Clapton, on me inspirisao da uzmem gitaru u ruke, a u posljednje dvije godine veliki uticaj na moj pristup muzici ima Kristijan Đuranović, osnivač benda Light under the black mountain“, konstatuje Radovan, koji uz svog brata po muzici Branka, potvrđuje sada već konstatu da nešto ima u tim Đenovićima, nešto što ih izdvaja kao najprogresivniji rasadnik kvalitetnog zvuka i muzičkih stvaralaca.
