Humanitarno veče organizovano sinoć u bašti kuće Iva Andrića ujedinilo je naše sugrađane i predstavnike firmi i preduzeća oko jednog cilja, pomoći „Djeci s Pireja“ zahvaljujući našoj sugrađanki, humanitarki, pjesnikinji i novinarki Kseniji Matović.
Pomoći nekome, pružiti podršku, ohrabriti, bodriti, odreći se svojeg i dati drugom, punog srca, sve su to vrline dobrog i čestitog čovjeka. Kao pojedinci možemo mnogo, kao društvo još više, poručila je organizatorka Ksenija Matović.
-Imam san, da živim u društvu jednakih mogućnosti za sve. Društvu zasnovanom na pravdi, društvu čovjekoljublja… solidarnosti. Ja imam san, da skupimo posljednje atome ljudskosti koji su ostali u nama, nakon svih otuđenja, atomizacija, apatija, naslovnih strana u kojima je važnije šta je neko ukrao ili obećao, od onoga šta je neko dao, od neokolonijalizma, od nove normalnosti u koji nas decenijma gura neki novi svjetski poredak…ustanemo i pogledamo lice drugog čovjeka. Ja imam san, da sada spojimo naše ruke i rijeku koja će poteći ka Grčkoj. Ugasiti sve požare. Izgraditi kuće, kazala je Matović, koja je zahvalila donatorima među kojima su Opština, ustanove čiji je osnivač Opština, Konzulat Republike Srbije u Herceg Novom, kao i lokalni privrednici.
-Kao dio evropske porodice, ali i kao tradicionalni prijatelji naroda Grčke, mi danas imamo moralnu i ljudsku obavezu da se osvrnemo i pružimo ruku pomoći. Biti prijatelj ne znači samo protokol i uglađena diplomatija u stabilnim vremenima – biti prijatelj znači razumjeti i saosjećati, ali i tuđu nesreću švatiti kao svoju. Biti prijatelj, u ovom kontekstu, znači učiniti sve moguće da se do rješenja dođe što bezbolnije, ma koliko teško bilo, poručio je predsjednik Opštine Stevan Katić i dodao da veze Grčke i Crne Gore sežu daleko u prošlost.
Prijateljstvo naših naroda potvrđeno je više puta kroz istoriju, od borbi protiv zajedničkih neprijatelja i okupatora, do pomoći Grčke našoj zemlji na putu ka Evropskoj uniji.
Saradnja naših zemalja ogleda se kroz više polja, među kojima je i onaj sportski.
-Na desetine naših ljudi aktivno rade i doprinose razvoju sporta u Grčkoj, uglavnom u fudbalu, košarci i vaterpolu. U širokoj plejadi tih sportskih radnika nalazi se i Novljanin Slobodan Subotić, koji je vodio Iraklis, AEK, Aris, Panatinaikos, PAOK i Olimpiakos. U Olimpiakosu trenutno igra i naš mladi vaterpolista Đuro Radović. Takođe, podsjetiću, a vjerujem da neki od vas znaju, na našeg i grčkog borca i heroja – Vasa Brajovića, u Grčkoj poznatog kao Vasos Mavrovunotis, rođenog u Mojdežu. Narodni junak i vojskovođa crnogorskog porijekla iz 19. vijeka, nakon izbijanja grčkog ustanka protiv Turaka, 1821. godine, sa svoja dva brata Radošem i Špirom, kao i grupom sunarodnika-dobrovoljaca, učestvuje u prvim okršajima. Po predanju, učestvovao je u oko 150 manjih i većih bitaka protiv Turaka, a za ratne zasluge na kraju dobija čin generala, podsjetio je predsjednik Katić.
Svetlana Gradinac, profesorka retorike i dobitnica Nušićeve nagrade, održala je prigodnu besjedu i podsjetila da njena prva saznanja o tome da su nam Grci braća i da su nam pomagali uvjek kad je bilo najteže, potiču još iz djetinjstva:
–Moja majka je kao mlada učiteljica radila u Makedoniji, u selu iznad Prilepa, između dva rata i na početku Drugog svjetskog rata. Kada je sišla u Prilep da podigne platu zarobili su je fašisti, to je bilo nekoliko dana poslije okupacije Jugoslavije i sproveli su je u logor u Grčku, u grad Kalamatu. Tamo su ih mučili različitim načinima. Tada su im stanovnici Kalamate, kroz logorsku žicu, donosili hranu i vodu, ja to ne mogu da zaboravim, kazala je Gradinac.
Tokom večeri Dragana Vlaović, glumica Hercegnovskog pozorišta, čitala je stihove grčkih nobelovaca Jorgosa Seferija i Odiseja Elitija, a nastupili su i članovi Kulturno sportskog centra Diano.
Program je vodila Željka Čepić.
