AUTOR TEKSTA I FOTOGRAFIJA: MILICA BERBEROVIĆ, DIPL ING PEJZAŽNE ARHITEKTURE
O “Prazniku mimoze” se puno piše i čita, očekuju se fešte i maskenbali, spaljivanje krnevala… a zaboravili smo da pišemo o mimozama, o cvjetovima koje slavimo i u čiju slavu feštamo skoro mjesec dana i to svake godine već više od 40 godina. Pa sad malo podsjećanje:
- Naziv „mimoza“ koji koristimo je u stvari trgovačko ime koje potiče iz Francuske odakle se vršio eksport cvjetnih grančica. Inače su mimoze, u botaničkom smislu, neke druge biljke, bliske našim „mimozama“
Ono što mi sadimo u našim đardinima su u stvari akacije ( Acacia sp.)
- Preko 800 vrsta akacija se može naći u Australiji i u tropskim i suptropskim područjima Amerike, Azije, Afrike i Evrope. Najveći broj vrsta rasprostranjen je u Australiji. Jedna vrsta akacije je i državni cvijet Australije
- Akacije su uglavnom žbunovi ili manja stabla koji rastu na sušnim i sunčanim pozicijama. Obično narastu do 12m visine iako neke vrste mogu dostići i do 20m i 90 cm u prečniku debla
- Mnoge vrste imaju zelene, peraste listove koji su gusto zbijeni na granama i stvaraju utisak velike paprati. Vrste koje rastu u sušnim predjelima imaju redukovane listove koji se sastoje samo od vertikalno spljoštenih lisnih drški bez liske
- Afričke vrste akacija su prekrivene oštrim bodljama koje su u stvari modifikovane grane ili listovi. Trnje štiti biljku od gladnih biljojeda kao što su žirafe, antilope i druge životinje savane
- Jedna vrsta akacija sa savijenim trnjem u Afričkoj savani, živi u simbiozi sa vatrenim mravima. Akacije obezbjeđuju zaklon (mravi žive unutar trnja) i hranu za mrave ( nektar!) a zauzvrat, mravi štite biljku od životinja koje se hrane biljkama
- Akacije imaju mirišljave cvjetove oblika graška, uglavnom žute boje, ponekad ljubičaste ili crvene. Cvjetovi su sa velikim brojem dugačkih prašnika i smješteni u gustim grozdastim cvastima na kraju grane
- Mimoze cvjetaju od decembra pa do marta, ali ima i onih vrsta koje cvjetaju u junu i julu, pa i onih koje cvjetaju nekoliko puta u toku godine (Acacia semperflorens – “mimoza 4 sezone”)
- Plod akacije je suva mahuna, dugačka i popunjena smeđim ili crnim sjemenkama koje mogu preživjeti u jako lošim uslovima, a čak i nakon požara vrlo lako proklijaju.
- Akacije se razmnožavaju sjemenom ili reznicama, a današnji kultivari se često proizvode i kalemljenjem
- Akacija ima kratak životni vijek. Najveći broj vrsta živi između 15 do 30 godina.
- Mnoge vrste se sade u cilju spriječavanju erozije i vezivanja pijeskova jer imaju snažan korjenov sistem
- Akacije imaju sposobnost brze regeneracije nakon požara ili sječe
- Brzo rastu na različitim zemljištima, čak i na onima sa niskim sadržajem
- Imaju sposobnost vezivanja azota iz vazduha
- Mogu podnijeti temperature do -7°C, ali se ipak za sadnju preporučuju lokacije zaštićene od prodora hladnih vjetrova i južne sunčane ekspozicije
- Neke od vrsta su se pokazale kao invazivne vrste van svog prirodnog areala
- Akacije se gaje kao dekorativne vrste, njihovo drvo ima primjenu u industriji namještaja. Osim toga, komponente izdvojene iz svih dijelova biljke koriste se u farmaciji, kozmetičkoj industiji i medicini
- Sjeme i mladi izdanci se koriste u azijskoj kuhinji za pripremu raznih supa, omleta i karija. Amerikanci vole da konzumiraju liker napravljen od cvjetova akacije. Listovi akacije su važan izvor hrane za kamile, koze, žirafe i stoku
- Tvrdo i dugotrajno drvo akacije je popularno i u prošlosti se koristilo za ručnu izradu brodova. Danas se uglavnom koristi za podove, namještaj, igračke, nakit i alatke
- Cvjetovi akacije su važna sirovina u industriji parfema i kozmetike
- Smatra se da su prve mimoze stigle u Francusku u toku 18. vijeka i prvo su se sadile oko vila bogatih ljudi koji su zimu provodili na francuskoj rivijeri. Prva Acacia dealbata je uvezena 1864 iz Australije u Francusku i posađena u parku jednog zamka u Kanu
- Ne može se sa sigurnošću utvrditi kad je prva akacija stigla u Herceg Novi. Najčešće se gaji Acacia dealbata Link. i njeni varijeteti ( dealbata var rustica, A. dealbata var gaulois i A. dealbata var. tournaire). Osim toga gaje se još i Acacia floribunda hort. , Acacia podalyrifolia A. Cunn., Acacia longifolia Willd., Acacia cultriformis Cunn , Acacia baileyana F.v.M. ( A.Sterniša: Mogućnosti korištenja australijaskih akacija kao hortikulturnog potencijala hercegnovskog područja, „Boka“ zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti, br 10/II, 1979.)
