Filmsko ostvarenje “78 dana” rediteljke Emilije Gašić prikazano je druge večeri u okviru takmičarske selekcije dugometražnog igranog filma. Film je svjetsku premijeru imao u Roterdamu, nakon čega je krenuo njegov život na brojnim međunarodnim festivalima, gdje je osvajao prve nagrade.
Smještena u 1999. Godinu, tokom NATO bombardovanja, radnja filma uvodi nas u malo mjesto u Srbiji gdje nakon očevog odlaska u vojsku, starije sestre Sonja i Dragana započinju video dnevnik na kućnoj kameri. Dani prolaze dok snimaju mirnu prirodu oko sebe, drhtavo noćno nebo tokom vazdušnih napada i zadirkivanje svoje sedmogodišnje sestre Tijane. Stvari počinju da se mijenjaju kada misteriozni dečak i njegova stidljiva, mlađa sestra stignu iz Beograda i usele se u komšijsku kuću. Uskoro, nova prijateljstva, prvi poljupci i prva razočaranja zamjenjuju strah od bombi. Rediteljka Emilija Gašić kaže da je sve krenulo od njenih porodičnih kaseta, kojih imaju jako puno I koje je trebalo da digitalizuje.
Dugo sam razmišljala na koji način bih mogla da napravim film i iskoristim taj format, ali tek tokom pandemije kada sam našla snimke iz tog perioda, kojih se nisam sjećala, jer sam ih potisnula, shvatila sam da želim da snimim film. Nema puno filmova čija je radnja period bombardovanja i htjela da napravim film koji izgleda kao kaseta koju vi nalazite 25 godina kasnije, gdje isplivavaju razne stvari koje ste zaboravili, potisnuli i kojima se niste bavili, kaže rediteljka.
Emilija je bila dijete u tom periodu, ima dvije starije sestre i ta dinamika odnosa joj je, kako kaže bila jako poznata.
To nisam vidjela mnogo kod nas na filmu I željela sam to da prikažem, jer se sjećam tog perioda, svojih roditelja i njihovih zabrinutih lica, kaže rediteljka i dodaje da svaka tragedija, svi ratovi i konflikti se prenose na generacije koje dolaze.
Za glumicu Milicu Gicić ovo je prvo profesionalno iskustvo. Kako kaže, izazovno, ali i prelijepo i zabavno. Rođena je nakon dešavanja koje ovaj film obuhvata, ali djevojke su manje više iste u tim periodima, koje god vrijeme bilo.
Djevojka, djevojica u tim godinama, ima iste hormone, emocije koje se u tom trenutku dešavaju, tako da u tom smisu nije bilo teško da se vratim par godina unazad. Što se tiče samog bombardovanja, znala sam samo neke stvari iz istorije i od porodice, i mislim da me ovaj film približio tome, ali da doživim I razumijem tu vrstu straha mislim da nikad neću moći.
I druga glumica Tamara Gajević saglasna je sa svojom filmskom sestrom da je bilo vrlo izazovno I neobično raditi ovaj film
Mislim da sam taj osjećaj bombarodovanja možemo da osjetimo da smo se rodile u tom vremenu, ali smo se najviše preko filma upoznale sa tim periodom, možda bolje nego što bismo iz istorije ili iz priča ljudi oko nas, tako da je bilo jedno prelijepo i prezanimljivo iskustvo.
Press konferenciji prisustvovali su i rediteljka filma „Hrana za golubove“ Milica Spasojević, Ana Grujić dizajn i miks zvuka filma „Stranac“, i Lea Tošić rediteljka i glumica Božana Kukilo iz filma „Zanzibar 4K kolorizovano“, iz takmičarske selekcije studenstskog filma.
