Komemorativnom sjednicom – sjećanje na Vojislava Voja Kilibardu u Dvorani Park, Herceg Novi se oprostio od velikog prijatelja, saradnika i umjetnika – umjesto minutom ćutanja gromoglasnim aplauzom za sve što je volio, radio, stvorio.
“U ime svih zajednički realizovanih programa, uspješne i prijateljske saradnje, obostranog razumijevanja, izuzetnog doprinosa razvoju kulturne scene Herceg Novog, ostajemo zahvalni predanom i vedrom čovjeku kakav je bio Vojislav Vojo Kilibarda. Njegov primjer kako gledati na svijet i život sigurno će biti putokaz mladim umjetnicima i svima nama, a on će živjeti kroz svoja djela, sjećanje i zahvalnost svih nas”, kazao je predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, ističući da je Kilibarda ostavio dubok trag u likovnom stvaralaštvu Herceg Novog, grada kojem je pripadao cijelom dušom i pridružio se plejadi umjetnika koji su ga učinili gradom kulture.
Dramski pisac Stevan Koprivica kazao je da je njegov drug, slikar, istraživač ljepote, zanesen umjetnošću i životom, esteta, krenuo na put beskraja
“Ne da bi otišao, nego da bi vidio šta to ima tamo, iza nečega i ničega, znatiželjan, kakav je uvijek bio. Otišao je u svoju sliku. A da nije bilo te njegove znatiželje imao bi danas još više slika, još više izložbi, još više slikarskih dokazivanja i potvrđivanja”, kazao je Koprivica osvrćući se na legendu o velikom kineskom slikaru koji je napravio savršenu sliku, pejzaž, a onda nestao. Niko ga više nikada nije mogao naći. Jedni su govorili da je slika bila toliko lijepa da je slikar poželio da bude dio nje, a drugi da je slikar imao neizrecivu želju da uđe u svoju sliku da bi vidio šta sve ima u njoj i šta se krije iza dalekih obala i horizonta. Novinarka i veliki Vojov prijatelj, Vitka Vujnović kazala je da je on bio neumorni pregalac u umjetnosti, likovnoj, pozorišnoj muzičkoj, filmskoj, istrajna podrška gradskim institucijama kulture, nevladinim organizacijama, mladim autorima… Stvaralac koji je MOJE pretvarao uvijek u NAŠE. U ime kolektiva JUK Herceg Festa govorila je Milina Kovačević i kazala da je njihov posao specifičan i da osim vremena koje dijele, dijele i afinitete, razmjenjuju ideje, troše neke emocije. Vojova prva rečenica u svim biografijama koje je ispisivao povodom brojnih izložbi, učešća u organizaciji i pripremi kataloga, knjiga, programskih knjižica novskih festivala, bila je: Rođen u Boki, 1978. godine. Osnovnu školu završio je u Herceg Novom, Srednju umjetničku školu „Petar Lubarda“ na Cetinju, a diplomirao je i magistrirao na ALU u Trebinju. Zaslužio je zvanja kustosa, višeg kustosa i muzejskog savjetnika.
