Autor: Ana Verigo
Sva ova priča počinje porukom na Viberu koju sam dobila od Nikolete gdje me pita jesam li zainteresovana učestvovati na regati na Visu za jedno dvadesetak dana. Odmah odgovaram da jesam i tu kreću svi dogovori. U početku se formiraju dvije crnogorske ekipe, pa jedna odustaje, ali se opet formira.
Poslije par dana, kada se ta ideja slegla u našim glavama, pokušavamo naći nekoga ko će nam posuditi malo brod da bi odradile par treninga, čisto da vidimo kako zajedno funkcionišemo. Izuzetno je teško naći brod. Ukupno smo odradile tri treninga, i to na brodovima koji apsolutno nemaju dodirnih tačaka sa brodom na kojem ćemo jedriti. Par dana prije polaska, pokrenule smo se malo da nađemo sponzore, da nam se osnovni troskovi puta i učešća na regati pokriju. Posljednji dan prije polaska dobijamo jos jednu uplatu i time je pokriveno sve.
U četvrtak u četiri ujutro kreće ekipa iz Tivta, oko zaliva da se svi pokupimo. Nismo previše euforične u putu, ali se radujemo i zezamo. Stižemo u Split, mala pauza, i odmah na trajekt za Vis. Na Visu nas dočekuju organizatori, smještanje u apartmane i tražimo im da probamo brod malo, da odradimo jedan trening tu u zalivu.
Brod potpuno nepoznat, treba vidjeti koji su podigači i konopi za šta. Prije isplovljavanja, momak koji nam je predao brod kaže: “A di ste došle crnogorke na Vis da jedrite po buri”. Osmjehnemo mu se I isplovimo. Po zalivu smo se malo motale imajući problema sa škotama. Vjetar prilično jak, a događaju nam se dva manja peha i odlučujemo vratiti se na vez. Na obalu dolazimo malo iznervirane, ali ne dozvoljavamo da nas to poremeti i ostatak veceri provodimo nasmijane i u dobrom zezanju. Poslije večere gdje su se sve ekipe skupile odlazimo u krevet da odmorimo.
Ujutro smo sve budne već prije alarma. Majda odlazi na skiperski sastanak i tada saznajemo koja smo ekipa i sa kim se sve takmičimo. Sa mula i uz kafu, posmatramo regate koje se već odvijaju u zalivu. Komentarišemo, ali i slušamo komentare drugih ekipa. Vjetar je već ujutro u deset sati prilično jak. Odjednom se događa nezgoda na brodu na kojem je bila druga crnogorska ekipa. Čitav taj događaj nas je malo poremetio u glavama. Saznajemo da je djevojka dobro, ali da će je ipak helikopterom prebaciti za Split na dalje pretrage. Sudija odlučuje da se regata nastavi. Nakon tog neprijatnog događaja i scena koje smo vidjele, nije svejedno izaći na more na 30 čvorova i odjedriti regatu. Prosto ti se nekako ne jedri. Ali bodrimo jedna drugu i dolazi red na nas da isplovimo. Jedro odmah skraćeno na dva krata, i počinjemo jedriti regatu protiv ekipe iz Slovačke. Majda za kormilom, Nikoleta i Mia trim jedra, Stefani i ja trim prednjeg jedra i Teodora koja pruža pomoć kada se neka umori. Imale smo dobar start, vjetar prilično jak, u glavama haos, ali na brodu prilično dobro funkcionišemo kao tim. Oko bove smo imale manji sudar sa drugom ekipom, ali sve prolazi dobro. Tu ih ostavljamo i prve ulazimo u cilj. Sudija javlja da je vjetar prejak i da je nemoguće jedriti i da će prekinuti regatu pa trebamo vezati brod. Nakon kraće pauze, definitivna odluka je pala-nema više jedrenja za danas, regata se odlaže za sjutra.
Uveče uz večeru je brifing o utiscima sa regate i neki okvirni plan za sjutrašnji dan jer je naš plov prvi.
Opet smo budne prije alarma. Dogovor pada i izlazimo na more. Vjetar prilično jak, nekih 24 čvora. Jedro skraćeno na prvi krat i krećemo. Takmičimo se protiv dvije ekipe. Atmosfera je na brodu nešto mirnija nego prethodnog dana, malo smo i uigranije. Druge ekipe dolaze uigrane na regatu, a mi to obavljamo tokom regate jer jednostavno nismo imale prilike trenirati. Ubjedljivo dobijamo ove dvije ekipe. Gumenjakom nas vraćaju na obalu i tako čekamo sledeći plov. U pauzama opet komentarišemo kako i šta. Slušamo savjete drugih ekipa koje su već učestvovale na ovoj regati. A pritom smo i po godinama najmlađa ekipa. Još jedan plov i još jedna dobijena regata. Euforične smo, ali ne pokazujemo to previše. Na obali, nakon nekog vremena, saznajemo od drugih ekipa da smo u finalu sa ekipom koja odnosi pobjedu od kada se organizuje ova regata. Iskreno, nisamo im baš povjerovale, a nismo baš ni bile upućene u sistem bodovanja. Na kraju, stvarno, u finalu smo sa ekipom Frapa koja jedri već 13 godina zajedno i koja je izuzetno jaka i uigrana ekipa.
Ponovo odlazak na brod i dat je signal za početak startne procedure. Već znamo da imamo drugo mjesto, ali odlučujemo se boriti i dati sve od sebe. Dobar start, dobra prva orca. Pariramo im prilično dobro, idemo svo vrijeme uz njih. Na njihovom brodu tišina, svak odradi svoj posao i ćuti, a na našem…. Obilazak bove, i opet smo tu, uz njih. Malo nas ostavljaju ali ih stižemo. Na kraju, ulazak u cilj svega 20 sekundi iza njih. Zadovoljne drugim mjestom, ali opet pomalo razočarane, jer, šta bi sve mogle uraditi da smo imale prilike trenirati barem malo.
Na obali nas dočekuju Vesna i Dijana sa šampanjcem. Još uvijek ne vjerujemo da smo osvojile drugo mjesto. Dok smo se organizovale za regatu, a i tokom regate ni u jednom momentu nam nije u glavi bila ideja da bi mogle napraviti neki dobar rezultat jer na tu regatu dolaze profesionalne posade koje treniraju mnogo duže i ozbiljnije nego mi.
Uveče, nakon napornog dana, proglašenje pobjednika i žurka. U nedjelju imamo trajekt tek u 15 i 30 pa odlučujemo obilaziti malo po ostrvu, lijep je dan. U Split dolazimo nesto oko 18h i nastavljamo put za Crnu Goru. Poslije prelaska granice, saznajemo da nam u Tivtu, u Regati spremaju doček i da su svi već tamo i da nas nestrpljivo očekuju. Prelazimo trajekt, a tamo nas čeka naš omiljeni trener, Rian koji je htio prvi da nas vidi i čestita nam. Svi zajedno odlazimo u Regatu, kad tamo! Nevjerovatan doček, uz tortu, šampanjac, baklje i mnogo, mnogo dragih ljudi koji su se potrudili da to sve pripreme za nas. Pehar smo ostavile u Regati, da figura sa mnogim drugim peharima na polici iznad šanka i nastavile druzenje do ranih jutarnjih sati.
