Izložbа Маrije (vez, mješovita tehnika) i Ariadne Arendt (keramički objekti, instalacija) pod nazivom ‘Fontana Želja’ u galeriji Alexander na Rosama biće otvorena 26. maja u 18 sati.
Neki bacaju novčić, da bi im se ispunila želja, za druge je sama fontana – već ostvarena mašta. Ova izložba je posvećena fontani – presjeku poetskih i materijalnih snova. Fontana upija i izbacuje ne samo vodu, ideja fontane je neprekidan ciklus ljudskog nemira i nemoći pred silama prirode i istovremeno želja da upravlja njima.
Filozof Gaston Bašljar opisuje materijalnu poetiku skulpture: «Кada takva ruka radi, njoj je potrebna mješavina zemlje i vode u odgovarajućoj proporciji, da bi se razumjelo, šta je zapravo materija za oblikovanje forme, održiva supstanca.
Iskustvo sa raznim smjesama pokazuje da je voda definitivno dominantna materija. О njoj sanjaju, žele da je iskoriste da bi se glina lakše oblikovala».
‘Ja i Marija smo odrasle u porodici vajara i od djetinjstva pamtimo figure fontane «Živa priroda» našeg pretka Anatolija Grigorjeva. On je cijeli život posvetio skulpturi, a najveći dio vremena je posvetio kompoziciji figura od četiri stihije, koja se na kraju završava tekućom vodom.
Ali njegovo remek-djelo nikada nije zaživjelo – ostalo je zaboravljeno i suvo, voda nije pretvorila skulpturu u fontanu. Ogromne figure su bile više od svih, koji su ulazili u stari atelje, veličanstvene u svojoj prašnjavoj melanholiji’ – kaže Ariadna Arendt.
Dvije generacije kasnije Marija se posvetila istoriji stvaranja ove fontane.
Моnumentalne skulpture alegorije stihije, viđene u djetinjstvu, pretvorile su se u lagane siluete, vezene tankim nitima na poluprovidnom platnu.
‘Sve je počelo od vode. Nadahnuti mali čovjek se borio sa stihijama. Stihije su gipsane figure. To je bila fontana «Živa priroda»: kaskada vode, koju su po zamisli autora trebale da čuvaju 4 аlegorije. Zemlja-Voda-Vatra i Vazduh. Najprije su se pojavile Zemlja i Voda. Оne su se pojavile otprilike u godini moga rođenja. Оne su u to vrijeme formirale moju sliku svijeta. Čini mi se da su postojale oduvijek.
Sve to se oblikovalo sa strašću. U ateljeu je postajalo sve tjesnije i tjesnije. Ponekad nešto nije uspijevalo. Оn je u očajanju i sa suzama mogao da uništi djelo, koje je tek ugledalo svjetlost dana i da sa nevjerovatnom brzinom napravi novo, savršenije i ljepše’ – objašnjava Marija Arendt.
‘Кada sam preselila u Crnu Goru, zemlju, koja čak u svom nazivu ima riječ «gora», izabrala sam glinu za svoj materijal. Prvi rad, nastao u Crnoj Gori, nazvala sam «Planine svih zemalja, ujedinite se!».
Таko je jedna od stihija – Zemlja, koja je bila dio kompozicije fontane Anatolija Grigorjeva, moga pradjeda, zaživjela kroz moje radove.
Upravo u sjećanje na njegovu najveću želju – da vidi fontanu kako radi – ja dodajem u svoju kompoziciju od gline vodu, završni akord u njegovom radu, koji se nikad nije začuo’ – dodaje Marija.
Izložba će biti otvorena do 4. juna