Autori: Đorđe i Radmila Ćapin, arheolozi
Jedan od predmeta visoke umjetničke i estetske vrijednosti u Zbirci ikona Gradskog muzeja u Herceg-Novom je ikona apostola Tome iz 1833. godine, rad Hristofora Rafailovića iz Risna, ikonopisca Bokokotorske slikarske škole Dimitrijević-Rafailović. Ikona je sa osnovnim podacima zavedena u Knjigu inventara muzejskog materijala Narodnog muzeja Herceg-Novi iz 1952. kada je otkupljena od Maksima Rašovića iz Herceg Novog. Pod zaštitu je stavljena 1962.
Dimenzije ikone su 51 x 44,2 cm. U sredini je predstavljen sveti Toma kako sjedi na prestolu sa knjigom u desnoj ruci. U uglovima ikone naslikana su četiri jevanđelista, prepoznatljiva po svojim atributima (simboli i Jevanđelja u rukama). Scene i likovi su identifikovani prema natpisima sa grčkim slovima, ligaturama i titlama, koji su i pored oštećenja čitljivi. Gore lijevo je naslikan Jevanđelista Matej, desno Jovan, dolje lijevo Luka i desno Marko. Iznad svetog Tome nalazi se scena Krunisanja Bogorodice, dok je lijevo od svetog Tome predstavljen sveti Jovan Krstitelj sa drvetom i sjekirom, a desno je sveti Sava. Ispod nogu svetog Tome nalazi se ruskoslovenski ćirilični natpis sa ligaturama i titlama:
(АП)ОСТОЛЕ С(ВЕ)ТИ ТОМА МОЛИ МИ
(ЛОС)ТИВАГО Б(О)ГА – ДАПРЕГРЕШЕН
ОСТАВЛЕНИЕ ПОДАСТ •
(ДУШ)АМ НАШИМ
1833
хр р рафаилов на • опшчи иконописар
Gama je pretežno siva, utisak je da je ikona posrebrena, pozadina (fon) je pretežno crvena i crveno-plava. Granica spajanja srebra i game je na mjestima oštećenja bojenog sloja. Kako na likovima tako i na objektima zapaža se srebro što upućuje da je cijela ikona bila posrebrena, a bojeni sloj urađen preko srebra. Daska je mrežasto zagrebana radi boljeg prijema preparature.
Prema muzejskoj dokumentaciji, konzervaciju ikone je izvršio Zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore, vjerovatno se radi o potapanju u vosko smolastu masu. Nije poznato koje godine je konzervacija urađena.
Hristofor Rafailović pripada porodici živopisaca i ikonopisaca Dimitrijević-Rafailović iz Risna, čiji je rodonačelnik daskal Dimitrije i koja je je kroz pet generacija dala jedanaest slikara. Radili su u Primorju, Crnoj Gori i Hercegovini od kraja 17. do druge polovine 19. vijeka.
U nedavnom postupku revalorizacije kulturne baštine Crne Gore predloženo je da se ikona sv. Tome kategorizuje kao kulturno dobro od nacionalnog značaja.