Autor: Boris Boko Obradović
Provedosmo život u kafani, a odrastosmo na Škveru zaljubljeni u Jadran.
Neki postaše šampioni, neki batališe ko mladi, ali ostade ta dječačka ljubav prema vaterpolu.
Odrastasmo u jednom sistemu, za koji smo mislili kako smo stasavali, da je pogrešan.
Okovani ratovima i sankcijama, promijenismo mnogo država, ali ljubav jedna i najveća svima osta zauvijek. Tako-reći prva ljubav.
A kako kažu prva ljubav zaborava nema.
Vidjesmo da Novljani sve manje gledaju vaterpolo.
Sretosmo se.
Pitanje svih nas je bilo samo jedno, šta uraditi da se naša prva ljubav ne ugasi.
Ideja je tinjala godinama, ali bi uvijek bila samo ideja.
Sve do ljeta 2014.g, kad se nađosmo a gdje bi drugo nego u kafani: Vaso, Marko, Ćole, Člaton, Stevo, Ćuzo, Vesko, Budo, Milo, Siki, Boko, Đuro, Čepo…
Dovoljno je bilo samo jednom reći, oćemo li? Sazrjelo je. Ko nješpule koje smo ko mali u prolazu do Škvera, krali iz novskih đardina.
Obećasmo sebi i bogu da ćemo ko braća biti, i napraviti nešto za čim ovaj grad vapi decenijama. “Druženje”.
Iz tog druženja ćemo vratit i ljubav i vjeru u vaterpolo, a samim tim i u naš Novi.
Počesmo putovati, i predstavljati grad svuda gdje se pojavismo.
Svukuda su bili oduševljeni s nama, osim nekih skeptika kod naše kuće. Srećom da su u manjini.
Iz svega veoma brzo nastade i pjesma o nama, koju u ovom gradu ne zaslužiše ni veći od nas.
Pjesma ide ovako:
„JADRAN VETERANI“
SKUPI SE DRUŠTVO, IDEJA PLANE,
„HAJDE OSNUJMO VETERANE“;
VASO I SIKI, ČALTON I BOKO,
TO SU VAM MOMCI ČISTI KO OKO;
SLAVKO I STEVO STARI SU VUCI,
PA IM JE PROTIVNIK STALNO NA MUCI;
ĐURO, ACO, ČEPO I ZOKI,
PRAVI SU BISER U NAŠOJ BOKI;
VLADO, DRAGAN I STEPO MALI,
DRUŠTVO SU KOJE SVAKO HVALI.
NIKOLA „ĆOVIK“ JE DIREKTOR PRAVI,
SVE ŠTO TREBA ON TO NABAVI;
DEJO, ĆOLE, MARKO I IVO
ČITAJU IGRU KAO ŠTIVO;
TICA, MILO, SIJERA I MILAN
VODE SVOJ ŽIVOT KAO BONVIVAN;
KAD MIRKO I BRANKO STRAVA IGRAJU,
NA GOLU MURO I ZAMBA SPOKOJNO SPAVAJU;
A TU SU JAKI SLOBO, JANJO I VELE,
KOJI SU BOLJI OD SVAKE PČELE;
POŠTO JE BIO ČVRST KAO STIJENA
STAVIŠE BUDA ZA KAPITENA;
DA BI SVIMA BILO PRAVO
O NJIMA BRINU DULE I SAVO…
