Ovog proljeća, kao i prethodnih, svjedoci smo pojave meduza. Više ne tako rijetko, može se uočiti sa obale više vrsta iz grupe želatinoznih organizama. Do sada, ove godine zabilježene su: Chrysaora hysoscella-kompas meduza, vrste roda Aurelia, Discomedusa lobata, Drymonema dalmatinum.
Kako su sada, navedene vrste već redovni posjetioci našeg mora jasno je da su one ovdje, u zalivu uspostavile populaciju, tj da postoje polipi (oblik pričvršćen za morsko dno) iz kojih one, bespolno, pupljenjem tokom proljeća nastaju. Da li će se one pojaviti u velikom broju zavisi upravo od toga, koliko su sredinski uslovi odgovarali razvoju polipa i njihovom pupljenju.
U saradnji sa JP Morsko dobro, ove godine Institut za biologiju mora sprovodi istraživanje polipa u Bokokotorskom zalivu što za cilj ima određivanje gustina populacija, njihovu distribuciju, te bliže upoznavanje sa životnim ciklusom pojedinih vrsta koji je još uvijek nedovoljno poznat.
Chrysaora i Drymonema pripadaju grupi „opasnih“ meduza jer posjeduju duge, tanke niti na kojima se nalaze žarne ćelije koje u kontaktu sa kožom pucaju te izazivaju određene iritacije. Chrysaora, zbog svoje izražene simetrije zvona i prisustva tamnih pruga radijalno raspoređenih je u narodu poznata i kao kompas meduza.
Drymonema je vrsta koja dugo nije bila zabilježena u Jadranu, međutim, poslednjih godina njena populacija se obnovila te se često može vidjeti u cijelom Jadranu i Bokokotorskom zalivu.
Aurelia, sa četiri prepoznatljiva kruga koji podsjećaju na pun mjesec (Moon jelly-eng) teže se uočava zbog svog providnog tijela. Njoj slična, a poslednjih godina brojna je i Discomedusa lobata. Spadaju u bezopasne meduze jer njihova otrov ne prodire kroz kožu čovjeka.
Meduze su sve brojniji stanovnici mora, kako u svijetu tako i kod nas, prije svega zbog klimatskih promjena te rasta temperature mora, zatim eutrofikacije- što obezbjeđuje dovoljnu količinu hrane (planktona) za njihov razvoj a u hranidbenim lancima imaju vrlo važnu ulogu zbog svog velikog kapaciteta ishrane. Pojedine vrste se i hrane jajima i larvama ribe a neke vrste riba se hrane meduzama pa su ovi organizmi uvijek u odnosu predator – plijen. Među njihovim pipcima ne rijetko se mogu vidjeti i ribe koje nalaze zaklon ili veću količinu i lakše dostupnu hranu.
Vrlo su osjetljiva grupa organizama te svaka vremenska promjena (jak vjetar, talasi, promjena temperature mora) može uticati na njihovo povlačenje u dublje slojeve ili na povećanje smrtnosti ovih vrsta. Podaci govore, da tek 10% od ukupnog broja doživi stadijum odrasle jedinke.
Ove godine su navedene vrste zabilježene u svim djelovima Bokokotorskog zaliva a slična situacija je i u sjevernom Jadranu gdje su skoro svake godine posebno brojne vrste iz roda Aurelia.
Morko dobro i Institut za biologiju mora kroz dijeljenje brošura javnost bolje upoznaju sa vrstama koje se mogu vidjeti kod nas kao i njihovim osnovnim karakteristikama.
‘Kako ne možemo biti na moru u svakom trenutku, svaka informacija o uočenim meduzama je nama korisna’ – kažu oni, pozivajući tako javnost na saradnju.