Pravilo za dobru besjedu je, ustani da te svi vide kada govoriš, govori glasno da te svi čuju, govori kratko da te svi vole i govori slikovito da te svi pamte“, kazala je profesorica Svetlana Gradinac koja je održala „Veče besjedništva i retorike“ u nedavno renoviranom paviljonu Gradske muzike. Podsjećajući da je još Aristotel u 4.vijeku p.n.e. podijelo besjedništvo na sudsko, političko i prigodno Gradinac je objasnila da dobar govornik mora da ima uvod, razradu i zaključak. „Međutim, savremeno govorništvo traži da govor nema klasičan uvod, ne mora da se počne sa „ Poštovana gospodo“, nego direktno, in medias res, jer nam je jasno, da je današnja publika razmažena ,da voli kratku bedsjedu, da se direktno uđe u suštinu, navede primjer i da se onda dalje obrazlaže“, kazala je Gradinac.
U svom predavanju Gradinac je navela primjere čuvenih antičkih govornika, Demostena i Cicerona, ističući da se govorništvo mora uvježbavati, a govor tijela, facijalna ekspresija popraviti do mjere, da drže pažnju slušalaca i govorniku daju samopuzdanje. Istakla je da se svaka besjeda brižljivo priprema, ma koliko slušaocima djelovala spontana.
„Najbolji efekat govornik postiže kada djeluje i na racio i na emocije, a najgore što može da uradi je da upotrebljava poštapalice i retorske šumove, a dobre besjede nema bez retorskog pitanja“, smatra Gradina ističući da je priprema govora ključna
„Kada su jednom Vinstona Čerčila, poznatog kao sjajnog govornika, pitali koliko vremena troši na pripiremu govora, njegov odgovor je bio „ Trošim vrijeme otkako sam se rodio“, kazala je Gradinac i objasnila da su njegovi govori djelovali kao da ih je u tom trenutku smišljao, ali je zapravo iza svega stojalo mnogo rada, vježbanja i posvećenosti.
