Pitanje iz naslova i nije pitanje već sasvim dovoljna komunikacija da hercegnovski blues gitarista Goran Gogi Hinić potvrdi svoje gostovanje na koncertu Ramba Amadeusa. I to ne samo na ovom koji je najavljen za 12. avgust na tvrđavi Forte mare, već na bilo kojoj zvaničnoj ili nezvaničnoj svirci.
Gogi i Toni (Antonije Pušić alijas Rambo Amadeus) su zajedno odrastali u hercegnovskoj zgradi u kojoj ima šest stanova, a u jednom trenutku četiri gitariste. Zajedno su jedrili, svirali, nabavljali ploče, nove instrumente, voljeli i živjeli muziku.
,,Toni je vrlo specifičan lik koji u osnovi ima ljubav prema instrumentu on je u stvari gitarista, on je pravi gitarista. Ne znam kako njega ljudi doživljavaju, ali ja ga vidim kao pravog dobrog gitarsitu koji je sada duboko ušao u džez. I on nema problem da stalno uči i on sada uči i uvijek je učio od najboljih gitarista i ima izvanrednu tehniku i interpretaciju i kako god djelovao, on je u stvari vrlo ozbiljan gitarista, koji poznaje i druge instrumente i koji zna kako da napravi bend i kako da snimi muziku”, priča Gogi koji je sa Rambom bio kada je ovaj praktično prvi put uzeo gitaru u ruke.
Svoje odrastanje uz muziku i sa muzikom nastavili su i bili zajedno kada je Rambo počinjao da stvara svoju, sada već izuzetno uspješnu karijeru, pa su tako zajedno svirali i devedesetih godina prošlog vijeka na raznim underground svirkama – na beogradskom Sajmištu povodom 30 godina rock and rolla, na Bitefu, u klubovima u Londonu….
,,Suština je da smo pod uticajem jedne generacije koja je malo starija od nas – Dragana Đorđevića ili Tonijevog brata Andrije, u letu učili odnosno zavoljeli instrumente, prošli one neke jeftine varijante akustičnih gitara, tamburica i nekih loših instrumenata na kojima smo svirali od uzrasta od neke desete godine pa naovamo. Nekako smo pokušavali da sviramo kao stariji koje smo slušali, ali imali smo i neke poput moga brata Dejana koji su se bavili i sakupljanjem ploča, kvalitetnih ploča i kvalitetne muzike. Bilo je tu gitarista koji su mnogo rekli. I to je komplikovano sada objasniti. U jednom momentu je u našoj zgradi koja ima šest stanova, bilo četiri gitariste, tako da smo mi ustvarili rasli sa instrumentima i gitarama i slušajući muziku počeli smo da se zanimamo za produkciju. Dakle osim onog klasično sviračkog dijela i za to kako se pravi muzika, kako se pravi pjesma, kako se prave aranžmani, gdje učestvuješ i koliko kao gitarista u bendu, kakva je fuzija i komunikacija među muzičarima u bendu. Tako da smo na neki način jedni od drugih učili ali najtežim putem, jer ovdje u Herceg Novom jeste bila i tada muzička škola, ali to nije bio onda taj nivo koji je sad i drugačije je bila organizovana sa malim kapacitetima. Uz to se mnogo teže dolazilo do instrumenata i do materijala, do ploča i traka, tada CD-ovi nisu postojali”, priča Gogi o svom i Rambovom zajedničkom muzičkom obrazovanju, koje je prije svega bilo zasnovano na ogromnoj ljubavi prema muzici i prema gitari.
,,Konkretno i kod mene i kod Tonija zastupljena su interesovanja u samom startu bila od nekog pop-rocka britanskog, pa smo kroz to otkrili ritam i blues, pa shvatili odakle to sve to dolazi, pa se onda okrenuli nekom minimalizmu ala delta blues pa se onda kroz to otkrio i soul i funk i fusion, jazz funk i nekih 10-15 muzičkih pravaca koji se prožimaju. Takva je ta muzička evolucija bila, iako se ona grana na nekih milijardu pravaca i podpravaca, a u suštini ono što mi danas zovemo kvalitetnom muzikom opet vuče korjene negdje iz gospela ili delta bluesa… Mi smo uz to i zajedno jedrili godinama i tu smo u toj tišini razvili taj odnos da se razumijemo i bez mnogo dogovaranja. Znajući gdje smo, šta će ko da kaže i uvijek je to ispadalo dobro ”, objašnjava Gogi ističući da je poznati hercegnovski jazz gitarista, sada profesor u Muzičkoj školi, Dragan Karlo Đorđević imao značajan uticaj na ljubav ka toj vrsti muzike i harmoniji.
,,Toni je improvizator, Gogi je improvizator, ali ih ja nikada nisam gledao kroz tu prizmu, jer su bili jako definisani tehnički, ali ustvari imajući sve u obzir, ja sada konstatujem da su oni obojica kao Afrikanci. Ne govorim o stilu, već o sposobnosti stvaranja mizike u tom momentu u kojem se to događa, e to su njih dvojica. Ovdje se radi o vladanju instrumentom o iskustvu koje je nataloženo u glavi od ogromnog slušanja muzike i iz čega izlazi muzički stil i na kraju krajeva tu pokazuješ svoj muzički personaliti i integritet. Gogi ne bi bio Tonijev gost na koncertu da nije to što on jeste, a to je po onom principu –oli doć da sviraš sa mnom?, jer se on totalno oslanja na njega. Nekoga u koga nemaš povjerenja da ćete se potpuno razumjeti na bini, ne možeš tako pozvati da svira sa tobom. Pošto neko može biti odličan muzičar i ti mu moraš skrenuti pažnju – ovo ćemo ovako, ovo ćemo onako, pa ćemo ovdje ovo, ne kod njih dvojice to ne mora tako nego samo – e oli doć da sviraš – jer oni su odrastali zajedno i znaju tačno šta će koji u kom momentu odsvirati”, objašnjava Đorđević način funkcionisanja dvojice hercegnovskih gitarista koji će nastupiti zajedno na koncertu najavljenom kao potpuno drugačiji od dosadašnjih Rambovih nastupa.
,,Dolazim u rodni grad, sa čini mi se najzanimljivijim ansamblom i repertoarom do sada. Sviramo sada kao sekstet, bubanj, bas, klavijature, truba, saxofon, gitara. Zvuk je kompleksan, žanr – jazz – funk – fusion, sa težištem na muziciranju. Svoju naviku da mnogo govorim na sceni ostvarujem sada kroz večeri glomazne poezije, po pozorištima, pa je sada ostalo sasvim dovoljno prostora da virtuozi koji sviraju u ovom ansamblu pokažu šta znaju’’, najavljuje Antonije Pušić, alias Rambo Amadeus koji će sa svojim bendom Five Winnetous i gostima 12. avgusta u Herceg Novom na tvrđavi Forte Mare(početak u 22.30h), svirati vrlo kompleksan i muzički visoko zahtjevan koncert.
