Izložba radova hercegnovskih umjetnika Dragana Pečurice i Tihomira Konjevića biće otvorena sutra u utorak 8. oktobra u 19.30 h u galeriji Josip Bepo Benković. Postavka će biti izložena do 22. oktobra, a otvoriće je kustos Galerije Jasmina Žitnik.

„Dragan Pečurica pripada slikarima koji svoj opis temelji na preukoj stvarnosti kroz imaginaran i nadrealan svjet, temacki vezan za podneblja u kojem živi ali i svim onim što kao tema može da bude asocijacija na svjet virtualne stvarnosti donoseći notu mistike i priče kroz slike koja podstiče na razmišljanje iako bi se na prvi pogled činilo da u jednostavnosti figuracije i nepretrpanosti platno ostavlja mjesto da se sama slika još dodatno dorađuje“, napisoa je književnik Miraš Martinović uz izložbu. Martinović ističe da naracija u slikama podstiče na razmišljanje o povezanosti slikarstva sa porukom koju autor želi prenjeti na posmatrača a da pri tom ne uđe u opasnost da banalizuje ideju ili pak uđe u dopadljivost koja sama po sebi vodi u preveliku jednostavnost. Podsjećajući na surealizam na Pečuricinim slikama, Martinović konstatuje da je malo slikara u našem podneblju koji su odabrali ovaj stil slikarstva jer on sam po sebi zahtjeva ne samo crtačko znanje već i idejno i koloritsko poznavanje same tehnike slikarstva.

„Pečurica ima prepoznatljiv rukopis iako svaka slika koloritski ali i tematski nemaju dodirnih tačaka. Slikar za sebe kaže da kada stane pred nezapočeto platno on ne zna u kom će pravcu slika poći. U tom segmentu stvaranja slike i jeste čar slikanja. Da ne postoji taj segment slikar ne bi imao motivaciju za rad ili kada bi unaprijed znao šta će se desiti na kraju ta slika nebi imala uloženu emociju i sama po sebi bi se pretvorila u kič“, zaključluje Martinović.

Za razliku od Pečurice, Konjevićeva djela su realnost, ali Mediteranska realnost u malom. On korisiti kombinovane slikarske tehnike kao i materijale i time stvara autentičan identitet Mediterana.

Konjevićevi radovi svjedoče i o izuzetnoj, (ako ćemo i fizičkoj kondiciji autora a možda više o tome da je svim svojim htijenjem unio se u ono što radi a to je umjetnost), jer valjalo je preći hiljade metara i kilometer u šetnji selima ili mjestima koji su daleko od primorske arhitekture, gradske bokeljske i mediteranske, ne samo gradske, nego i civilizacijske vreve. On je već odavno prepoznat u svijetu imaginarija, mašte, slikarstva…prosto rečeno kao plodonosan umjetnik u umjetnosti“, napisao je sociolog kulture i novinar Miloš Jokić.