Organizovanje radonice o filmskoj kritici inicijativa je Mreže festivala Jadranske regije, u kojoj su Hercegnovski filmski festival, Sarajevo Film Festival, Zagreb Film Festival i Festival autorskog filma Beograd. Govorili su filmski reditelji Ivan Bakrač i Ivan Salatić.

Bakrač je kazao da su inicijativu pokrenuli organizatori Sarajevo film festivala, a  planirano je i da se  mreža  proširi i u nju ključi još nekoliko festivala sa prostora nekadašnje Jugoslavije. Projekat je započet u aprilu ove godine, a na Hercegnovskom festivalu prvi put imamo zajedničku selekciju Adriatic Audience Award, sa idejom da se šest filmova nove produkcije i jedan jugoslovneski klasik predstave na svakom od festivala, a dok traju festivali, da selekcija u čitavoj zemlju bude dostupna i onlajn – objasnio je Bakrač.

Filmovi će do kraja festivala biti dostupni na platoformi sarajevskog festivala ondemand.kinomeetingpoint.ba. Zamisao je bila, kako navodi Bakrač, da selektori svih festivala donesu jedinstven program, ponude ga regionalnoj publici, koja će moći da glasa onlajn i na festivalima, a nagrada publike biće dodjeljena na Festivalu autorskog filma u Beogradu. Selektori su na taj način željeli da afirmišu filmove i autore iz manjih zemalja.

Mislim da će se u budućnosti sve više ići ka tome da se predstave mladi autori i produkcije koje su uspjele doći do Berlina ili Кana, ali nemaju tu, takozvanu, komercijalnu vidljivost na području bivše Jugoslavije – objašnjava Bakrač.

 

Sastavni dio ove inicijative je i radionica u kojoj mladi uče o filmskoj kritici. Radionicu vodi hercegnovski reditelj Ivan Salatić, a povod je činjenica da je prava filmska kritika u regionu nedovoljno razvijena.

Grupa od šest mladih polaznika kursa, uglavnom studenata fakulteta dramskih umjetnosti iz država regiona, gledaće filmove u svim selekcijama i na kraju Festivala imaće priliku da napišu kritiku, rekao je Salatić. Kuriozitet je da ovakve radionice nisu postojale, a kako ističe, neophodno je imati ljude koji će da pišu o filmu.

Film, zapravo, nikad nije završen do kraja. Završava ga gledalac, ali i onaj koji piše o njemu. Taj koji piše bitan je kao posrednik između autora i publike. Jako je važno da postoji što više ljudi koji znaju da riječima uobliče šta je to film, kako bi ga gledaoci bolje razumjeli – smatra Salatić. Dodaje da je cilj da u nekom sljedećem izdanju festivala  pozovemo ljude koji ne moraju da budu stručno vezani za film, ali imaju želju da pišu i da se izraze o njemu. Jako je zanimljivo kako će te radionice ići i kako će se svi ti ljudi razumjeti.

Mentori na radionici, pored Ivana Salatića kao domaćina, su Mirza Skenderagić, Vladan Petković i Nino Кovačić. Bakrač je pojasnio da će svaki od mentora imati po jedno predavanje sa različitom temom. Polaznici će dobiti širu sliku o tome šta sve može biti filmska kritika. Njihovi radovi biće objavljivani sukcesivno na svim festivalima Mreže jadranske regije, a početak je na FFHN -MFF.

Film hercegnovske rediteljke Jane Radan Bokahontas otvorio je sinoć u amfiteatru Dvorane Park projekcije studenteske selekcije na 34.FFHN -MFF, a prikazan je i film Dvije čistačice i domar Novljanina Ernesta Кolarića.

Svojevrsni fiktivni dokumentarni film mlade autorke Jane Radan, koja je diplomirala na Fakultetu za medije i komunikaciju u Beogradu, nije u konkurenciji za nagradu, ali je svakako zaslužio veliki aplauz mnogobrojne publike koja je sinoć ispunila amifiteatar. Bokahontas nije njeno prvo ostvarenje, ali je prvi film sa kojim se pojavila na nekom festivalu.

Кako je Radan kazala na konferenciji za novinare, tematika ovog slična je tematici njenog prvog filma U po bande, bavi se odrastanjem u Boki Kotorskoj.

 

Mislim da i dalje postoji ta matrica, koju sam iskoristila, a to su more, djeca i odrastanje, odnosno nešto što sam i ja proživljavala i što najljepše i najlakše mogu da prikažem kroz vizuelno izražavanje. Poznavajući djecu koja su u filmu, u njima sam vidjela inspiraciju. Mislim da i drugi ljudi mogu da prepoznaju da ta djeca donose cijelu čar ovog filma – kazala je Radan i dodala da joj nije bilo teško da radi sa djecom tokom snimanja. Pristup nije bio klasičan, nije uključivao knjigu snimanja i sve ostalo, a  najveća sreća joj je što te mališane poznaje. Film je smješten u savremen istorijski kontekst, jer se bavi i pandemijom.

Tokom snimanja nisam mogla da izbjegnem tu temu i iskoristila sam to na najbolji mogući način. Znala sam da će se u filmskim ostvarenjima pominjati tema pandemije. Tematski sam to odvojila, pokazala sa određene vremenske distance pričam o nečemu što se dešavalo prošle godine, a dešava se još uvijek – objašnjava Radan.

Film Ernesta Кolarića, studenta Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, Dvije čistačice i domar je u takmičarskoj selekciji. Radnja je smještena u mikro ambijentu, a bavi se odnosima troje kolega.

Kolarić je kazao da su naslov i tekst u medijima bili pokretači ideje, a riječ je zapravo o seminaru o održivom razvoju i evolucionističkom pristupu u odnosima čovjeka i prirode, koji je otkazan zbog korone.

Ideja se nametnula sama po sebi, pošto je korona bila aktuelna, a i još uvijek je. Samo mi se ideja sklopila – kako evolucija može da bude otkazana zbog korone. U nekom smislu vanevolucionistički trenutak, u stvari najljepši trenutak našeg života bilo je to doba Ante Markovića, o kojem sam slušao od roditelja. Dijalozi i ostalo se samo posložilo – objasnio je reditelj.

Izazov je bio ispričati film iz ženske perspective, priznaje Kolarić, jer je to podrazumijevalo i razgovor sa ženama koje se bave poslovima čišćenja, a inspiracija je bio i komad Sluškinje Žana Ženea.