Povodom 70 godina od osnivanja Umjetničke škole u Herceg Novom sinoć je održana promocija desete knjige Lazara Seferovića, profesora, istoričara umjetnosti i publiciste – „Likovno nebo iznad Herceg Novog”
U knjizi je na 420 strana sabrano preko 750 fotosa, reprodukcija, primjera i analiza, 60 portreta umjetnika, sjećanja poznatih i manje poznatih đaka, kao i spisak svih 453 đaka koji su Umjetničku školu pohađali tokom 20 godina rada.
Izložbu je otvorio Andrija Radman, predsjednik Skupštine opštine koja je i pokrovitelj ovog izdanja, zahvalivši se autoru što je ovim važnim djelom ovekovječio jedan značajan i veoma plodan period života našeg grada, sačuvao ga među koricama knjige i potpuno otrgao od zaborava.
Prisutnima su se, pored autora obratili i Bogdan Musović, Ljiljana Zeković , Anastazija Miranović, Vujica Ognjenović, Bosiljka Boka Pušić, Minja Kusovac, Petar Ćuković, Zdravko Vučinić, Slobodan Bobo Slovinić i direktor JUK Herceg Fest Stevan Koprivica.
U nemogućnosti da prisustvuje promociji akademik Vojo Stanić poslao je poruku autoru : “ Lazo, pratim s velikim zadovoljstvom svih ovih godina tvoje lijepe knjige o Novom i Boki koje na najljepši način oslikavaju umjetničke i kulturne vrijednosti…i ja ti se divim. Ova knjiga o umjetničkoj školi je pravi spomenik kulture i umjetnosti Herceg Novom i Crnoj Gori. Tvoje zasluge su ogromne. Hvala ti.“
Lazar Seferović ispričao je kako su podsticaj za pisanje ove knjige dva kolaža koje mu je poslao Dado Đurić uz koje je stigao i natpis „Živjela umjetnička škola Herceg Novi“. Autor je ocjenio da je umjetnička škola utemeljila u Herceg Novom mediteranski duh likovnosti Crne Gore.
Knjiga je, prije svega, posvećena Petru Lubardi, utemeljitelju i prvom direktoru Umjetničke škole na Cetinju. Predstavljeno je 60 portreta umjetnika u knjizi, od Dada Đurića do Ramujkića i hercegnovskih slikara, kao i 20 profesora, sjajnih pedagoga. Ističe da je ova knjiga tek početak tj. temelj za neke buduće radove i istraživanja.
Vujica Ognjenović, recenzent knjige, istakao je kako autor približava čitaocu značaj likovnog jezika čime ga upućuje i na valjano shvatanje umjetničkog dijela.
Ljiljana Zeković, istoričarka umjetnosti, likovna kritičarka i esejista osvrnula se na umjetnike koji su utemeljili umjetničku školu Petra Lubardu, Luku Tomanovića i Mila Milunovića i podsjetila kako je baš u Dvorani Park u okviru manifestacije Praznika mimoze 1996. godine održana izložba „Hercegnovska likovna škola“ sa 33 umjetnička djela profesora i učenika. Zahvalila se autoru što je ovom knjigom udahnuo Umjetničkoj školi novi život, život pamćenja i nezaborava.
Zdravko Vučinić, slikar, galerista, likovni kritičar govorio je o Đorđu Praviloviću, Voji Staniću i Luki Berberoviću, profesorima kao i đacima Umjetničke škole istakavši posebno mediteranski i neponovljiv duh kojim su protkana njihova djela.
Petar Ćuković, magistar istorije umjetnosti i likovni kritičar prenio je dio promišljanja o umjetnicima Iliji Šoškiću i Dadu Đuriću a Slobodan Bobo Slovinić, slikar, likovni kritičar govorio je o izložbi profesora i đaka priređenoj 2001. godine u galeriji Most u Podgorici.
Anastasija Miranović, magistar likovne umjetnosti i likovni kritičar govorila je o Dragiši Lekoviću, profesoru Umjetničke škole i đaku Urošu Toškoviću.
Bogdan V. Musović, istoričar umjetnosti, skulptor i bivši đak škole, podijelio je sjećanja na vrijeme provedeno u Umjetničkoj školi i ispričao nekoliko anegdota iz tog vremena a Minja Kusovac, savjetnica u Državnom arhivu na Cetiju govorila je o promjenama naziva škole (Škola likovnih umjetnosti, Škola za primjenjenu umjetnost, Škola za umjetničke zanate) kao i o ukidanju škole nakon što je ocjenjena kao nerentabilna i neupotreba ustanova s obzirom da je privreda nezainteresovana za njene kadrove.
Bosiljka Pušić, spisateljica, slikarka i pjesnikinja izrecitovala je dvije pjesme posvećene đacima Umjetničke škole.
Za kraj promocije autor se zahvalio prisutnima i zamolio ih da upiju vrijednosti i vrate duh Umjetničke škole u svoje duše, istoriju i tokove kojoj pripada kako bi se vidjelo gdje je velikim dijelom ponikla likovnost Crne Gore i tadašnje Jugoslavije.
