Ekipe sinoć na Kanli kuli prikazanih i odlično prihvaćenih filmova ‘Comic sans’ i ‘Djevice’ predstavile su se na današnjoj medijskoj konferenciji Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala, u razgovoru koji je moderisao filmski kritičar Vuk Perović.
Glumac hrvatskog filma Comic Sans Zlatko Burić kojeg je publika poslije projekcije ispratila aplauzom nije krio svoje oduševljenje auditorijumom i festvalom.
‘Jako je lijepo gledati film sa publikom i oslušnuti kako reaguju. Bio sam oduševljen! Saradnja sa rediteljem filma, Neviom Marasovićem, počela je slučajno… pažljivo smo žvakali karakter koji tumačim i mislim da smo ostvarili dobar posao, jer smo baš dugo svuda gdje smo boravili pričali o svim karakterima’ – rekao je Burić.
On je objasnio da je režiser filma, Nevio Marasović, jako posvećen glumcima, kao i das Comic Sans nije prvi film koji je ovaj mladi hrvatski režiser snimio na ostrvu Vis.
‘Neviju je Vis vrlo inspirativan i ovo mu nije prvi film koji je tamo nastao. Ja nisam ranije išao na to ostrvo i sad mi je otkrio neko novo mjesto – ostrvo na kojem se nastanila alternativna scena zahvaljujući zagrebačkom udruženju Kultivator. To ostrvo ima nešto što se i na filmu vidi da nije tipično zatvorena sredina već je tamo promaja, to je mjesto slobode, a ne zatvorena zajednica’ – rekao je Burić.
Protagonistkinja drugog sinoć prikazanog filma u glavnoj takmičarskoj konkurenciji, izraelskog ostvarenja ‘Djevice’ – Joy Rieger, glumila je tinejdžerku iako ima 24 godine.
‘To je bilo vrlo izazovno i komplikovano, ta Lana koju sam glumila u svom karakteru ima dosta osobina koje su slične meni i inspiratiravan je karakter, zato sam lako uspjela da reprodukujem ono što je Lana trebalo da predstavlja’ – rekla je Rieger.
Ona je objasnila da se Izraelu ne snima puno filmova, pa glumci ne mogu puno da biraju uloge, međutim, u novije vrijeme je sve više autorica koje pišu i prave filmove o ženama.
‘Kada me rediteljka pitala da li ću da glumim Lanu, ja sam se odmah oduševila ulogom i karakterom i prihvatila sam bez mnogo razmišljanja’ – objasnila je Rieger, koja je na ptrerstižnom festivalu Tribeca i nagrađena.
‘Da sam dobitnica Tribeca nagrade saznala sam dok sam bila Izraelu. Bila sam oduševljena zbog priznanja na tako značajnom festivalu’ – rekla je mlada izraelska glumica.
Vuk Perović je medijima predstavio i učesnike sinoć održane tribine o uticaju studentskih nemira 1968. na jugoslovenski eksperimentalni film.
‘Kino klubovi su bili odskočna daska, ali su i služili kao kreativni rasadnici eksperimentalnog filma. Danas ljudi završavaju akademije i dolaze u Kino klubove da bi mogli raditii ono što su učili na akademijama, a nekada je bilo obrnuto’ – rekla je Petra Belc, teoretičarka filma i kuratorka Kino kluba Zagreb i učesnica tribine.
Ona je pojasnila da na prostorima bivše Jugoslavije danas postoji puno festivala kratkog filma.
‘Filmovi koje pravi Kino klub Zagreb učestvuju svuda i jako dobro prolaze. Svake godine se napravi stotinjak ostvarenja. Juče su bile prikazana ostvaranja dvije autorica i to je nešto što želim istaći da je među njima film prve jugoslovenske majstorice filma’ – rekla je Belc.
Nikola Đurić, jedan od vodećih autora eksperimentalnog filma ispred Akademskog filmskog centra pojasnio je ulogu nekadašnjeg Kino kluba Beograd u istoriji jugoslovenskog ekperimentalnog filma.
‘Kino klub Beograd je nastao prije 60 godina i dao velike filmske autore poput Dušana Makarejeva, Kokana Rakonjca i ostalih’ – rekao je Đurić.
Pričajući o istoriji kino klubova i njihovoj vezi sa 1968, Đurić je istakao da su poslije studentskih nemira su odlučile da naprave veliki dom kulture u kome bi se studenti okupljali.
‘Ta je zgrada, današnji beogradski Studentski kulturni centar, bila sjajna i tada ali i danas. Tu se tada preselio kino klub i promjenio ime u Akademski filmski centar’ – pojasnio je Đurić.
‘Ja pripadam nekoj drugoj generaciji u Akademskom kino kluba – mi smo došli prije akademije, ja nisam ni imao namjeru da idem na filmsku akademiju, više sam voli da idem na slikarstvo, ali eto igrom slučaja otišao sam u kino klub i pokušao potom da upišem režiju. Ipak sam upisao kameru i cijelog života se bavim time’ – objasnio je Đurić.
