Roman Miraša Martinovića objavljen i u Albaniji

Najpoznatija izdavačka kuća u Albaniji, Onufri iz Tirane, objavila je ovih dana  roman  „Poslednji Eshilov dan„Dita e fundit e Eskilit“ ( prvo izdanje beogradska Gepoetika 1995.) u ediciji Inostrani roman, u prvodu Qazima Muje i redakturi Dimitrova Popovića. Knjiga je izazvala veliku pažnju na nedavno održanom sajmu knjiga u glavnom gradu Albanije.

Poslednji Eshilov dan je prvi Martinovićev roman iz vrta antike, kojim započinje korpus kasnije objavljenih romana sa antičkim temama: Vavilonski mudraci, PuteviPreavlise (objavljen u Italiji sa naslovom Pietre di Montenegro)),Otvaranje Agruvijuma, Teuta (nekoliko izdanja  i intrenacionalna pozorišna predstava), Snovi u Doklei, Dioklitijsko zavještanje, Antički gradovi/snovi i sudbine i Povratak u Aleksandriju.

– Veoma sam radostan i impnuje mi što je moj roman objavljen u izdanju jedne tako velike izdavačke kuće u susjednoj nam Albaniji, Onufri, koja je, između ostalog, i ovlašćeni izdavač  najvećeg alabanskogh pisca Isamilja Kadarea.  Te da ova moja knjiga, a nakon Teute, počinje da živi na tom  jeziku. Dugo i pažljivo je pripreman prevod moje knjige, suptilno i sa puno ljubavi to je učinio Qazim Muja, uz redaktorske finese Dimitrova Popovića. Bujar Hudhri, direktor i glavni urednik ove izdavačke kuće, bio je strpljiv, i veoma mu je satalo da prevod bude urađen do prefekcije. Prilika je da se zahvalim  Bujaru, Qazimu, Dimitrovu, za prevod i objavljivanje romana.

Objavljivanje moje knjige smatram dobrom poveznicom između alabanske i crnogorske kulture. Zapravo, knjige i umjetnost, najljepši su i najtrajniji mostovi između naroda i njihovih kultura. Albanci su za moju literaturu pokazali veliko intresovanje, objavljujući me i u poznatim književnim časopisima. A albanska literatura je danas sigurno jedna od značajnijih u Evropi, zato je treba više prevoditi,  a države, Crna Gora i Albanija,  treba da izdvajaju sredstava za prevođenje, kao značajan most u povezivanju literatura.

Na pitanje  šta je tema romana Poslednji  Eshilov dan, Martinović kaže:

-Roman se bavi subinom i izgnanstvom, Eshila tragičara kojim se bavim, onda i sada, stalno ga iščitavam, stalno je aktulena. U vrijeme koje slovi kao Perkilov zlatni vijek, vrijeme demokratije, kada se demokratrijom viče na sva usta, na svakom mjestu i u savkoj prilici(a viče se uglavnom tamo gdje nešto treba pokriti i čega nema!)  biva prognan najveći helenski pjesnik. To je vrijeme kada Atina ratuje, vodi osvajačke ratove, kada stižu transporti mrtvih, pod velom noći i uz šutnju. O mrtvima se ćuti. Eshil se usudio da to osudi, kao besmislni rat… što ga je koštalo izgnanstva. Njegov sud se kosio sa zvaničnom državnom politikom, čija on biva žrtva.

Devedesete godine, kada pišem roman, godine su kada se kod nas, na prostorima Ex yu, dešavaju sličen stvari, ratovi i mrtvi,koji kroz moj roman defiluju, uz veliko vikanje i odobrenje tolikih žrtava. Samo rijetki se usuđuju da dignu glas…. I oni bivaju satanizovani, proganjani i likividarni…

Dakle, istorija se ponavlja, Ratovi se ponavljaju. Ali i glasovi, iako usamljeni, dragocjeni glasovi, koji se tada ućutkuju, ali im kasnije vrijeme daje za pravo.

Dakle, sudbina jednog pjesnika, u ovom slučju Eshila, toliko puta ponovljena, prije i poslije njega, Od Sin lek unija, tvorca Epa o Gilgamešu, prvog  epa u svjestkoj književnosti, koji je svoje djelao platio glavom, do Brodskog i drugih  koji su doživjeli sličnu sudbinu.

Sudbina galsnih i sudbina hrabrih.  Tih malih ali značajnih svjetiljki u mračnim vremnima. A tih vreman i tih  svjetlećih tačaka je i bilo i biće ih.

Šta bi mi bez njih?

Šta bi bez Eshila, poslije 24 stoljeća? On je i danas nasušno potreban, koliko i u svom vremenu.

 

Riječ o piscu:

 

MIRAŠ MARTINOVIĆ,danasjedan od najpoznatijih crnogorskih pisaca,  prepoznatljiv na širim regionalnim prostorima, po antičkim temama i zaboravljenim pejzažima Crne Gore, kojima su posvećeni njegovi romani: Putevi Prevalise (objavljen u CrnojGori, a zatim u Italiji s naslovomPitere di Montenegro (KamenjeCrne Gore) u prevodu Silvia Ferarria. Neka poglavlja iz te knjige prvedena su na hebrejski i  objavljena  u poznatim književnim časopisima u Izraelu, u prevodu Dine Katan), Otvaranje Agruviuma, i roman Teuta, koji je doživio više izdanja, objavljen kod beogradske Geopoetike, po kome je napravljena i istoimena internacionalna pozorišn apredstava, u režiji Slobodana Milatovića. Izdavačka kuća KOHA iz Prištine objavila je Teutu na albanskom jeziku u prevodu Zenuna Rexpepia.

Snovi u Dokleisučetvrta, a  Antičkigradovi/snovisudbine (Zagreb, 2012) peta knjig antičkog ciklusa njegovih romana.

Prije ovih Martinović je objavio romane: Jeretik, Vavilonski mudraci Poslednji Eshilov dan(1995), (Dita e fundit e Eskilit), objavljen u Tirani kod poznate izdavačke kuće Onufri (2015).

U literaturu ulazi knjigom poezije Mit o Trešnji (1974.), za koju je dobio književnu nagradu Lazar VučkovićDrugo dopunjeno izdanje ove knjige objavljeno je u Beogradu 2009.

Roman Harfistkinja iz Ura (2013), objavio je  Dom kulture Čačak, kao prvu knjigu u novopokrenutoj ediciji Sizifova deca.

Nevidljivi ljetopis (2010)  prva je od pet knjige ciklusa sa naslovom NEOTKRIVENA ZEMLJA, kojeg čineGovor kraljeva (objavljena 2011), Govor zemlje (2013) i Sašaptavanje s memorijom (2014) i knjiga Luk i lira (2015).

Glasovi iz kamena (Javna ustanova kulture Herceg fest, Herceg Novi, 2015.) knjiga je poetsko – dokumentarnih zapisa, prepisana sa kamenja Crne Gore.

Povratak u Aleksandriju (roman), Zagreb 2015.

Martinović je članCrnogorskog PEN-a  iMaticecrnogorske.

Dobitnik je Okotobarske nagrade Herceg Novog.

 

 

 

Kalendar

mart, 2024