AUTOR TEKSTA I FOTOGRAFIJA: MILICA BERBEROVIĆ, DIPL ING PEJZAŽNE ARHITEKTURE
Nješpula je vrlo interesantna vrsta cvjetajućih biljaka iz porodice ruža, kojoj je jesenji i zimski period ono pravo životno razdoblje. Cvjeta u jesen, tokom zime i proljeća dozrijevaju plodovi, da bipotpunu zrelost dostigli krajem aprila i u maju.
Naziv koji najčešće koristimo za ovu biljku je nješpula, ali se naziva i nešpola, nespola, nespula, japanska mušmula, italijani nazivaju nespola giapponese, englezi loquat,…. latinski naziv Eriobotrya japonica je dobila zbog dlakavih dijelova cvijeta, kao i mladih listova (grčka riječ “erion” znači vuna, a “botrus” znači metlica (oblik cvasti), dok je japonica označava lokaciju na kojoj je prvi put opisana ova biljka).
Nješpula je zimzeleni žbun ili manje drvo sa okruglastom krošnjom, kratkim stablom i dlakavim mladim grančicama. Može da naraste 5-10m, ali je često mnogo niže. Listovi su jednostavni, 10-25 cm dugi, tamno zeleni, obrnuto-jajoliki do eliptično duguljasti, grubi i kožasti sa nazubljenom ivicom. Najčešće su grupisani na vrhu grančica. Donja strana lista je pokrivena gustim crvenkasto-smeđim dlakama. Cvast je metličasta i formira se na vrhu grančica. Interesantno je cvjetanje nješpule od kraja oktobra do decembra. Plodovi se javljaju krajem aprila ido juna. Plod je okruglast 3-6cm, žute boje, a u plodu ima 3-5 dosta krupnih,smeđih sjemenki, 1-1,5 cm dugačkih.
Plodovi su vrlo sočni i ukusni kad su potpuno zreli. Nezreli plodovi su jako kiseli i imaju umirujuće i uspavljujuće dejstvo. Sjemenke su cijanogenične i otrovne, te se ne bi trebale koristiti ako su gorke (što su gorče, to su otrovnije!). Amigdalina ima i u kožici ploda, pa se preporučuje da se plod oguli prije konzumacije.
Nješpula brzo raste i dobro uspijeva na osunčanim mjestima, zaštićenim od hladnog vjetra, na hranljivom zemljištu dobro dreniranom. Na temperaturama ispod -5°C oštećuju se cvjetovi, dok niže temperature do -12°C mogu da unište cijelu biljku. Uticaj mora dobro podnosi. Oprašivanje je putem insekata, cvjetovi su mirišljavi, a plodove raznose ptice i šišmiši. Može se razmnožavati i vegetativno napr kalemljenjem na jabuku, ili krušku). Ima plitak korjenov sistem. Kad se na jednoj poziciji ustali prilično je otporna na sušu, iako za dobru rodnost treba osigurati redovno zalivanje u toku sušnog perioda. Takođe se preporučuje redovno orezivanje stabala u cilju dobijanja krupnijih plodova i to dva puta u toku godine.
Ono što je važno znati da su stabla nješpule osjetljiva na gljivično oboljenje koja se naziva fuzikladij koja izaziva krastavost ploda. Vrlo je važno prskati i zaštiti nješpulu u razdoblju od jeseni do proljeća, jer jednom oboljela biljka teško se može izliječiti.
Klasifikuje se kao suptropsko voće, i uspijeva u zoni uzgoja agruma. Mogu se uzgajati u područjima koja su hladnija ali tada plodovi ne sazrijevaju. Plodovi ne traju dugo, navodi se da na sobnoj temperaturi propadaju poslije 10 dana ili za oko 50 dana na hladnom mjestu. Konzumacija ovog voća je vrlo zdrava i dobra za poboljšanje opšteg stanja organizma.
Za nješpulu se kaže da se gaji u Japanu već 1.000 godina, tako da se Japan vrlo često smatra njenim prirodnim arealom. Inače je porijeklom je iz Kine, iz hladnijih brdovitih predjela centralne do centralno-južne Kine. Za Evropu se zna da je prvo stablo zasađeno u Parizu 1784. Danas se gaji u cijelom svijetu u suptropskim i tropskim klimatima, najveći proizvođači su pored već pomenutog Japana, Brazil i Izrael. Postoji veliki broj sorti i varijeteta, kažu da ih ima preko 800. Najčešća podjela je na dvije grupe:
– kineska grupa – stabla imaju duguljaste listove, plodovi su su kruškasti do skoro okrugli, imaju narandžastu kožicu i pulpu, bez soka i izraženog ukusa
– japanska grupa – llistovi su široko eliptični, plodovi su kruškasti do duguljasto-ovalni, imaju svijetlo žutu kožicu, bijelu pulpu, veoma sočni, i slabo aromatični. Plod ne može dugo da se čuva.
Svuda po Novom mogu se vidjeti manja stabla nješpule, a u ovom periodu godine pune su žutih i narandžastih plodova.
Nješpule su se sadile kao egzotično voće i kao dekorativna biljka. Sadile su se najviše u đardinima, ali zbog svog malog rasta vrlo često su se sadile na manjim površinama pored stambenih zgrada. Pošto sjeme jako brzo i lako proklija, na mnogim mjestima je samonikla. Iako se sa uživanjem jedu njeni slatki plodovi, kod nas nema proizvodnje ovog voća, vjerovatno najviše zbog neobavještenosti. Stabla se jednostavno puštaju da rastu bez ikakve brige o njima, pa se često mogu vidjeti krastavi plodovi i mrljavi listovi. Plodovi se čak rijetko i koriste za jelo jer su stabla dosta visoka pa se teško beru. Iako se u svijetu od ovog voća prave razni džemovi, marmelade, sirupi, likeri i razne poslastice, kod nas to nije običaj.
