Piše: Vitka Vujnović, novinarka
Svako vrijeme, pa i ovo obojeno pandemijom virusa čije ime namjerno neću pominjati, može biti bolje, samo ako uradimo sve što možemo da ga takvim učinimo. A šta smo uradili u kulturi?
Ovu 2020. ne samo kod nas nego i u svijetu pandemija je “zaledila”, smjestila u samoizolaciju, a kulturu u karantin. Na početku je sve bilo okrenuto propasti turističke sezone, pa onda želji da podržimo preopterećene medicinske radnike i volontere, pa traženju načina da se ohrabre privrednici i veliki i mal, da se smanje ili izbjegnu ekonomske, socijalne, psihološke posljedice… Kultura, uz sve to,po ko zna koji put nije stigla na red. Ovo je opšti utisak i okvir za sliku kulturnog života i u Herceg Novom u 2020. godini.
Kulturu su pokušali da definišu mnogi, ali ona ostaje od svih definicija šira. Oslanjajući se zato na izvorno značenje ove riječi nastale od glagola colere, što između ostalog znači njegovati, štititi, kultivisati, osvrt započinjem odgovorom na pitanje: kako smo štitili, obnavljali, njegovali ono što imamo, što je bilo zaboravljeno, dugo zapostavljano a nesumnjivo je vrijedno kulturno naslijeđe?
Otvaranje uređene Njegoševe škole (2018) i podsjećanje da je škola na Toploj radila još 1769. godine za mene je trenutak od koga je snažnije nego decenijama unazad pokrenuto osmišljenije i istrajnije njegovanje i zaštita materijalne kulturne baštine u Novom. Rezultat je 2020. vrijedan hvale.
Obnavljanje kuće Iva Andrića u fazi je uređenja enterijera. Završena je obnova Paviljona Gradske muzike na Karači. Postavljene su spomen ploče – sjećanje na osnivača grada kralja Tvrtka ali i na slavnog putopisca, i zaljubljenika u Novi – Zuka Džumhura. Dobro je promišljen i odlično završen konkurs za izradu spomenika znamenitom Mirku Komnenoviću. Herceg Novi je postao i zvanično član Evropske federacije gradova sa fortifikacijama – EFFORTS čija je misija očuvanje i upotreba fortifikacionog naslijeđa. Rad projektne grupe za izradu ekstenzije nominacije za upis tvrđave Forte Mare na UNESCO listu, podrazumijevao je učešće predstavnika hercegnovske opštine i intenzivnu saradnju sa lokalnom zajednicom. Na digitalizovanu Kanli kulu u okviru ranijeg projekta ”Fortress ReInvented” već smo navikli.
U svijetu kulture “karantinskog tipa” prije vremena je završen Praznik mimoze. Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti preoblikovane su u regionalni festival radio drame, vrlo uspješno. Po ideji Vuka Vukovića realizovalo ih je Hercegnovsko pozorište koje i dalje nema svoju adresu. Možda je opet dobije, u Palati Burovina iz koje je svojevremeno iseljeno, mimo svoje volje. Nagovještava se konačno dobra saradnja Opštine,Muzičke škole Herceg festa i novskog Pozorišta. Čekamo I dobru bolju Minsiatsrva.
Ljetni festivali – Dani muzike izmješteni u decembar u on line formatu. Trg od knjige u skraćenom, trodnevnom izdanju održan u oktobru, tokom Dana grada. Guitar art summer fest – obilježio svoj termin medijskim podsjećanjem na program Guitar visual art – izložbe organizovane minulih godina u galeriji “Sue Ryder”. Od filmskog festivala se na žalost odustalo, no valja napomenuti da o njemu ne odlučujemo samo u Novom. I u Herceg festu. S obzirom na status festival od nacionalnog značaja od Ministarstva kulture traženo je da sredstva opredijeljena za festival i Ministarstvo i Opština usmjere na nabavku bioskopske opreme koju svake godine iznajmljujemo. Odgovora nije bilo, premda bi ovo značilo ulaganje u budućnost festivala koji Novljani vole. Nagovješteno je skraćeno izdanje i spomen na Zorana Živkovića koji je decenijama bio u organizaciji festivala. Herceg fest optimistično je najavio ljeto – program “Budjenje ljeta” otvorio je tvrđavu Forte mare. Pokušali su da ustale i filmski program za djecu i odrasle u Dvorani “Park”…nedostajalo je publike. Dah teatra osjetili smo tokom Oktobarskih dana grada.
Hercegnovski strip festival je zasijao. Stigla je u Novi većina značajnih gostiju, održani skoro svi program. Ono što je nedostajalo nadoknađeno je dobrom atmosferom.
KSC Diano hrabro je stupio na Kanli kulu i tradicionalnim koncertom obilježio kraj neobične školske godine. Neće odustati ni od novogodišnjeg koncerta – okreću se on line formi i emitovanju odabranih numera na RT Herceg Novi.
U Galeriji i Muzeju prilagođavali su se propisanim mjerama, a nastavili su izložbe-sjećanja na novske umjetnike, ove godine na Mata Đuranovića, okupili su umjetnike profesonalce i one samouke na 22. Hercegnovskoj likovnoj sceni. Pripremaju i Hercegnovski zimski salon.
U Muzičkoj školi, koncerti učenika i profesora i niz novih nagrada – sve u on line svijetu. Napreduju novi filmski projekti Ivana Marinovića i Ivana Salatića.
Stigle su i nove knjige autora iz Novog. Nisu na žalost sve promovisane ali važno je da su tu.
Sve je aktivniji dječiji hor “Cvrkutići” a oglasila su se tu i tamo na uslovima prilagođene načine, i novska kulturno umjetnička društva, Gradska i Mjesna muzika Đenovići.
Možda je u ovom osvrtu ponešto i propušteno. Ali kad sve saberemo, dobri smo, kako nam je bilo i na žalost još jeste.
Zaključak, jer je to jače od mene, neka ipak bude, svako vrijeme može biti bolje, pa i ovo obojeno “karantinskom” ili on line kulturom, ako uradimo baš sve što je u našoj moći! Ako ono što nam je najviše nedostajalo- pravi kreativni susreti u bioskopu ili pozorištu, na promocijama, izložbama, koncertima nadoknadimo srcem ili naredne godine. Jer i ovaj presjek pokazuje da ima još onih koji nam šalju poruku da se sve može samo kad se hoće.
