Hercegnovsko zaleđe, pa tako i Orjen kao njegov neraskidivi dio, posjeduju zanimljiva i brojna svjedočanstva prošlosti. Uz te poznate, postoji i veći broj lokaliteta koji tek trebaju da budu ustanovljeni i potvrđeni kao takvi. U mnogim slučajevima, ni ona registrovana nisu još uvijek dovoljno istražena, a pogotovo ne i valorizovana. Upravo iz tih razloga, a u namjeri postizanja sinergijskih efekata, Agencija za razvoj Orjena i JU Gradski muzej „Mirko Komnenović“ i galerija „Josip Bepo Benković“, od protekle jeseni imaju tijesnu saradnju na arheološkom rekognosciranju terena.
Prvi zajednički posao obavljen je na Subri u novembru 2017, kada je ekipa u sastavu Đorđe Ćapin, Radmila Ćapin, arheolozi – savjetnici istraživači iz JU i Željko Starčević, arheolog, zaposlenik Agencije na poslovima zaštite kulturnih dobara, posjetila mjesto na kojem su se mjesec dana ranije pojavili na površini keramički ulomci.
Ovi usitnjeni fragmenti grube keramike mogli bi pripadati nekom, do sada nepoznatom arheološkom lokalitetu. Prilikom zajedničke posjete obiđen je potencijalni arheološki lokalitet, na ovom, vrlo izolovanom mjestu, pa za ljudsku posjetu i ekstremnom mjestu, na žalost, bez novih indikativnih nalaza. Prethodno pronađeni materijal bi se mogao okvirno hronološki opredijeliti u dugačak raspon od praistorije do srednjeg vijeka. Kako je na ovo mjesto pri vrhu Subre (1679 m) stigla posuda kojoj su pripadali pronađeni komadi ognjišne keramike, za sada može samo da se pretpostavlja, a lokalitet da se i dalje drži “na oku”. U svakom slučaju, nalaz dokazuje da je Subra posjećivana i u neka davno prohujala vremena, a to je moglo biti iz kultnih, ekonomskih, ili vojnih razloga.
Ista stručna ekipa obišla je u decembru istureni vrh Čakotin (440 m), smješten u hercegnovskom zaleđu, na razmeđi sela Trebesin i Kameno. Oni su o svom poduhvatu za Herceg Novi Cool napisali i autorski članak Čakotin – kameni podsjetnik na burnu prošlost hercegnovskog kraja.
Naime, na ovoj dominantnoj koti, prilikom kopanja temelja za postavljanje stuba glavnog dalekovoda za Pode, došlo se do slučajnog nalaza keramičkih fragmenata, baš kao i nešto sjevernije, u kasnijem postavljanju još jednog manjeg stuba dalekovoda. Čakotin je pristupačan samo sa sjeverne strane, dok je od ostalih razdijeljen liticama i teško prohodnim kraškim terenom, što mjesto čini odličnim vojnim položajem, smještenim u blizini važnih komunikacija i sa odličnim pregledom okolnog terena i ulaska u Zaliv.
Na Čakotinu, ali i okolini, primjetni su površinski fragmenti grube keramike i jedini slučajni nalaz koji odskače od ove slike je fragment helenističke crnofirnisovane keramike. Ovaj pojedinačni nalaz helenističke keramike smješta jednu njegovu fazu u isto vrijeme postojanja gradine na Vidovom vrhu, posljednji vjekovi prije nove ere i može se pouzdano povezati sa gomilama na obližnjem lokalitetu Đevojačke grede (ilirske nekropole). Grubi fragmenti keramike i opeke mogli bi pripadati kasnoj antici, ali čini se da bi među njima moglo biti i recentnih. Određeniji stav je teško imati zbog usitnjenosti materijala, dok bi se hronološki sigurniji nalazi mogli dobiti nekim budućim sondažnim iskopavanjem.
Sa istočne, sjeverne i sjevero-zapadne strane Čakotina primjetni su ostaci odbrambenog zida, građenog pretežno od velikih komada kamena. Na sjeverozapadnom dijelu zida uočavamo otvor koji bi mogao biti prvobitni prolaz, a uz njega se nalazi i kamen-stanac čiji je jedan dio isklesan u formi sjedišta, ili osnove za neki, sada nedostajući arhitektonski dio.
Nakon nekih budućih arheoloških istraživanja, ovaj lokalitet će dodatno postati atraktivan za posjetu, pa postoji mogućnost da će, uz saglasnost vlasnika, doći i do nekog oblika turističke valorizacije Čakotina kao odličnog vidikovca i zanimljivog arheološkog lokaliteta.
”Započetu saradnju nastavljamo i u tekućoj godini, uz izlaske na teren čim to vremenski uslovi budu dozvolili, te se nadamo i nekim novim rezultatima u sklapanju jedinstvenog mozaika prošlosti hercegnovskog zaleđa” – kažu u Gradskom muzeju i Agenciji za razvoj Orjena.
