Otvarajući izložbu radova, Milene Šotre i Nade Stanić, novinarka i pjesnikinja Ksenija Matović je kazala da stvaralački opus ovih pozantih umjetnica vezanih za Herceg Novi, pokazuje svu snagu i smisao ,,žena jare i kamena“.

„Postoje žene jare. Sazdane od vatre i vjetra. Razgorijevaju svjetove. Okrenute spolja, uvijek gladnim prstima, oduzimaju polove, dijele meridijane, množe ekvator. Stvaraju orkanski, baš kao što se i kreću – bez oklijevanja. Nesmirene. Jedna od takvih žena je Milena Šotra. Postoje žene kamena. Sazdane od vode i zemlje, teku u meandrima. Zahvataju široko. Okrenute unutra, okatim dlanovima čitaju vremena. Puštaju prostore da meko cure između prstiju. Jedna od takvih žena je Nada Stanić“, kazala je Matović proglašavajući otvorenom zajedničku postavku čine 23 slike iz galerijskog legata Milene Šotre i 15 skulptura Nade Stanić. Po riječima Ivane Palikuće v.d. direktorice galerije “Josip Bepo Benković” u kojoj je i organizovana izložba,  ova postavka je prigodna prilika da se, u susret prazniku posvećenom ženama, Hercegnovskoj likovnoj publici zajedno predstave dvije vrsne umjetnice i da se tako na jedan izuzetno upečatljiv način obilježi 8 mart.

“Na svojim platnima Šotra sugeriše da umjetničkom djelu cilj nije reprodukovanje prirode, nego da otkriva njenu ljepotu. I kad slika mrtvu prirodu, simbole i staništa znamenitih ljudi, ona traži izražajnost u gami boja i po tome podsjeća na enformel. Dok enformel predmet isključuje, Milena Šotra ga bojom oživljuje. Interesantna je impresija koja se doživljava kad se te slike u nizu posmatraju. One se međusobno razlikuju tematikom i gamom boja, iako nema inovacija, a sve te slike u skupu stvaraju jedinstvenu harmoniju koja zrači tako da stvara osjećaj radosti prema životu“, navodi se u katalogu koji prate izložbu, komentar Luke Tomanovića o radovima Milene Šotre koja je rođena 1909. godine u selu Pješivac kod Stoca. Slikarstvo je učila u Beogradu kod Bijelića i Dobrovića. Na putu za Ameriku gdje je upućena po nalogu komunističke partije, godinu dana ostaje u Parizu i radi u Udruženju jugoslovenskih studenata i sa Vojom Dimitrijevićem pohađa časove slikanja kod Andrea Lota. Po povratku u Beograd je osnovala grupu “8 mart” sa kojom je često izlalaga.Bila je član ULUS-a. Studijski je boravila u Francuskoj, Engleskoj, Sovjetskom savezu, Grčkoj, Belgiji, Italiji, Turskoj, Libiji, Švajcarskoj, Kanadi, Austriji, Švedskoj i Španiji. Samostalno je izlagala u Somersetu, Beogradu, Herceg Novom, Titogradu , Mostaru, Trebinju, Osjeku, Vukovaru, Stocu, Svetom Stefanu, Budvi i Ljubljani.

Nada Stanić završila je Umjetničku školu u Herceg Novom 1957. godine. U njoj je radila i kao asistent. Iza sebe je ostavila nevelik, ali veoma upečatljiv opus, klasičan, a ispred svog vremena.

“Moja majka je bila u svom umjetničkom usponu, u svojoj skulpturi veoma ambiciozna. Imajući u vidu vrijeme koje nije imalo razumijevanja da jedna žena, žena jednog umjetnika, a majka drugog bilo nezamislivo. Može se zamisliti da je upravo to vrijeme kad je ona baš tada bila u fazi njenih najradikalnije – slobodnih skulptura, aktova kao ona sa dvopolnim i transvestitskim opusom, … a istovremeno klasičnih prosto odudarala od svoga vremena, do te mjere da ja i danas kad ih gledam u galeriji svoje kuće se zamislim koliko je u stvari ona bila hrabra i svjesna sebe i težine kontroverze svog izraza sa kriterijuma tog vremena” – priča Nadin sin, takođe vrsan umjetnik, Tomislav-Toma Stanić, pijanista i fotograf. Nada Stanić je izlagala samostalno u “Palati Sponza” u Dubrovniku 1962. godine, Pomirbenoj dvorani na Gospi od Škrpjela 1997, Dvorani Park 1998. godine. Dobitnica je nagrade Cetinjskog salona jugoslovenske likovne umjetnosti “13 novembar” 1969. godine i nagrade Hercegnovskog zimskog salona 1976. i 1983. godine.

Radove Nade Stanić i Milene Šotre publika će u galeriji Josip Bepo Benković moći da vidi do 20. marta