”Poetski prvijenac Petra Vukotića, pjesnika srednje generacije kako se to uobičajeno kaže, biće – ja se duboko nadam – kamen stanac ( i temeljac!) u traganju za novim formama pjesničkog izražavanja, sve tamo od dalekog Lukijana Mušickog do Petra II Petrovića Njegoša, sumatraista, zenitista, dadaista i nadrealista, sa ili bez bijelih šalova!” – napisao je Sande Dodevski u recenziji knjige ,,Zglenula meja i druge zb(i)rke”, koja u stvari predstavlja predstavlja prvu zbirku zbirki pjesama Hercegnovljanina Petra Vukotića.
Knjiga se sastoji iz iz 6 cijelina, tj. zb(i)rki u njihovom sažetom obliku. Kako je nastajala u dugom vremenskom periodu, od prvih brucoških dana s početka 90-tih prošlog vijeka, pa do posljednjih pjesama pisanih u ljeto 2015. godine, karakteriše je stilska nekoherentnost, objašnjava Petar za Herceg Novi Cool, ističući da su stoga u knjizi prisutni različiti uglovi prelamanja mentalne stvarnosti, introspektivni pejzaži, autorova interesovanja, interakcija i dijalozi sa raznim stvaraocima i umjetničkim disciplinama.
,,Ova knjiga predstavlja zbirku poezije nastale u periodu od 25 godina. To je u stvari nešto što bi se moglo nazvati antologija. Prva zbirka, pa antologija’’- priča Vukotić. Objašnjava da su u studentskim danima, pjesme nekako brže nastajale, da ih je bilo lakše napisati, da je inspiracija bila nekako izraženija, međutim, da je sa odrastanjem tempo pisanja je opadao.
,,Dešavalo se da mi za neke kasnije zbirke treba dosta vremena, da pjesme pišem ‘na mišiće’. Međutim, to odrastanje nije značilo sazrijevanje u poetskom smislu, to jest brzina nastajanja pjesama nije imala uticaj u kvalitativnom smislu, ne, ali mogu da prepoznam kako sam se osjećao, u kom sam stanju bio kada sam ih pisao. Mogu da prepoznam nezadovoljstvo iz studenstkih dana, dezorijentisanost. Ali što se samog kaliteta tiče, ne bih rekao da sam u tom smislu napredovao. Isto je tako i sa muzikom koju sam tada slušao. Smatram da je izuzetno kvalitetna, možda je malo energičnija nego ono što slušam danas, tako je i što se tiče poezije’’, kaže Vukotić nagovještavajući jedan od vrlo značajnih uticaja na njegovu poeziju.
,,Na moju poeziju je dosta uticalo slikarstvo i muzika. Volio sam da pravim relacije između muzike, na neki način sinestetičke, ali volio sam da prenesem taj elemenat muzike koju sam slušao u mojim pjesmama. Naprimjer ‘No Means No’, pa i nova elektronska muzika koja se tada pojavila. Što se tiče slikarstva, i ono je dosta uticalo na mene, naročito avangardni pokreti sa početka 20. vijeka. Jedno vrijeme sam se zbog toga i zanosio da pišem apstraktnu poeziju. Ima možda jedna pjesma tog tipa u zbirci, ali one su generalno teške za čitanje. U svakom slučaju, postoji ta paralela između apstraktnog slikarstva i moje poezije. Tako nešto postoji u ruskoj avangardnoj poeziji dvadesetih godina prošlog vijeka. Ja sam za to saznao dugo nakon što sam napisao takve pjesme. Kad si mlad čovjek, bude ti krivo što je neke tvoje ideje zapravo neko već odradio, i to odavno. Ali kad čovjek sazrijeva onda shvati da to što ima poklapanja sopstvenih ideja, sa nečim što su neki pametni i zanimljivi ljudi već radili, je zapravo kompliment’’, objašnjava Petar navodeći da je kao mlad dosta slušao alternativnu gitarsku muziku, kao i elektronsku koja se u to vrijeme tek pojavljivala. Bendovi poput pomenutih No Means No, Jane’s Addiction, Butthole Surfers, ti neki, kako ih je nazvao ,,malo uvrnutiji bendovi’’, uz slikare ruske avangarde 20. vijeka, pa Maksa Ernesta, njemačkih nadrealista, Františeka Kubke, Čehe… je nešto što je dosta traga ostavilo na njegovo umjetničko profilisanje pa time i uticalo na njegov poetski izraz. U takvom umjetničkom miljeu Petar je napisao veliki broj pjesama, koje je svrstao u šest cijelina, uslovno rečeno zbirki, ali koje nisu nikada izdate Prva je zbirka ,,Zglenula meja’’ (po kojoj se zove i ova prva knjiga), druga je „Neizvodljivi pokreti“, treća „Patuljčine i džinovčići “, zatim „Minimo“, „Ništa i šta“ i poslednja „I?“.
,,Izdate su ranije neke pjesme iz treće zbirke u časopisu „Ars“, negdje 2003. godine. Te sve pjesme su dugo stajale u kompjuteru i ja nisam imao ni namjeru da ih objavljujem. U početku možda, kao student, sam se ja zanosio da se to objavi, međutim ta ideja me napustila. Ali onda se desio susret, preko interneta, na jednom blogu gdje sam nešto objavljivao. Izvjesnoj gospođi se to jako svidjelo i pokrenula me da krenem u ovo. Ona je bila puna entuzijazma u vezi s cijelim projektom, da je mene prosto bilo sramota da ostanem inertan’’, kaže Vukotić koji se potom od nekoliko izdavača odlučio da zbriku ,,Zglenila meja i ostale zb(i)rke’’ štampa izdavačka kuća „Gramatik – Biblioteka Savremena“ iz Beograda.
,,S njima sam se najlakše dogovorio. Tiraž je 300 komada, a knjiga se pojavila na posljednje beogradskom sajmu knjiga. Pjesme koje su u knjizi nije birao izdavač, nego su odabrane po mome ličnom afinitetu. Ja dosta vjerujem u svoj ukus, kao i u reakciju ljudi, prijatelja koji su to čitali, pa sam bio uvjeren da to što sam pisao nije samo neko blesavljenje na papiru. Pjesme su malo čudne, teško im je locirati teme, ali pokazalo se da ljudi dobro reaguju na njih, da im se sviđaju. Najdraže mi je što se dopada i onim ljudima koji ne vole poeziju, što mi je najveći mogući kompliment. Na neki uvrnut način, razveseljava ljude, iako je na momente mračna’’, kaže Patar objašnjavajući da je sam naslov zbirke njegova kovanica koja ,,ukazuje na neku progledalost – arhaičnu, primarnu, kao što i sama ilustracija na knjizi pokazuje, puno je očiju’’. Upavo su i ilustracije u knjizi djelo ovog svestranog čovjeka koji je rođen u Kotoru 10.04.1970. Osnovnu i srednju školu završio u Herceg-Novom, a diplomirao na mašinskom fakultetu Univerziteta u BEOGRADU. Živi i radi u Herceg Novom, a pod nickom ”docsumann” objavljuje tekstove na blogu B92.
U Herceg Novom zbirka ZGLENULA MEJA se može kupiti u Pub Gotu i knjižari „So“ na glavnom gradskom trgu, a u nastavku prenosimo nekoliko pjesama iz zbirke i kompletnu recenziju koju je napisao književnik Sande Dodevski.
Recenzija zbirke (Sande Dodevski, književnik)
Poetski prvijenac Petra Vukotića, pjesnika srednje generacije kako se to uobičajeno veli, biće – ja se duboko nadam – kamen stanac ( i temeljac!) u traganju za novim formama pjesničkog izražavanja, sve tamo od dalekog Lukijana Mušickog do Petra II Petrovića Njegoša, sumatraista, zenitista, dadaista i nadrealista, sa ili bez bijelih šalova!
Refleksivna poezija u Petrovom lirskom prvijencu, da odmah to kažem, ovaploćenje je najdublje misaonosti koja kao da je istrgnuta iz visokonaponskog elektromagnetnog polja pod punim nabojem!
Jednom ranijom prilikom, u šali, rekoh mu da posjeduje aristotelovsku širinu misli hvaleći ga zbog munjevitih replika u blogovanju i ne sluteći da se u dokolici interesuje i za poeziju!?
Iznenađenje njegovim pjesmama je utoliko veće što su one po mom skromnom sudu prvi pravi otklon od svih dosadašnjih formi stihovanja na prostorima ex-Yu sa jedinstvenim govornim područjem(srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog jezika).
Petar Vukotić je, međutim, neu(s)porediv sa bilo kojim ranijim ili sadašnjim pjesnikom; neponovljivo originalan ( svi originali su neponovljivi!) uspio je da na lapidarno-ležeran način izrazi dubokoumnost sa molekularnom strukturom vidljivog i nevidljivog, materijalnog i nematerijalnog i da si vine do najviših duhovnih sfera! Ovo je stvarnosna poezija iz sjene stvarnosti iskazana ironičnim načinom i sa usklađenim ritmom. Svaki stih je kristalno jasan, a da pri tom ne podražava bilo čiju poetiku, već se oslanja isključivo na sopstvenu spoznajno osjetilnu refleksiju kojom je pjesnik preokupiran.
… Algebra njegove misaonosti koju pridržavaju kvadrataste plohe emocionalnih karijatida, prenijete su na „neispisanu“ bjelinu papira u stihovima kristalne čistote čija značenja neopozivo potvrđuju apstraktna, ali stroga matematička pravila po kojima plus i minus uvijek na kraju daju plus!!! (… provjeriti kod samog autora je li tome tako…?!)
Iz zbirke minimo*
PROZOR U MRAK
…iza posljednjih vrata
dvije prazne fotelje
sijede ispred ugašenog televizora
RIGALJ I ČUH
u zaglad bivstva, naoko nas
živješe Rigalj i Čuh
oni popiše svu rakiju
SЋ
…i tad… zbi se mnom
vas zaum što mni – mne i mnja
I što ih jest
amin
… I tako dalje, i tome slično i toliko o tome!!!
Zbilja, sasvim, sasvim novo i originalno a da pri tom nije ni „zglenuto“, ni „zblenuto“, niti je, pak Meja već je Gea – Oro di Terra, i Duh, pušten iz boce u koju se nikada više neće vratiti… Neka ovaj tekst bude priložen uz drugo izdanje, akobogda, kao (ne)potrebna recenzija!
Čestitke autoru!
Sande Dodevski*
*Rodjen u s. Jačince – Kumanovo l947. godine.
Dobitnik je Andrićeve nagrade za kratku priču, nagrade časopisa »Život«, lista »Pobjeda« i specijalne nagrade za putopis u Frankfurtu…
Bavi se bibliotečkom djelatnošću i prevodilačkim radom.
iz zbirke NIŠTA i ŠTA
LJETNJA ŠKOLA CRTANJA
kraj ljeta na kraju svijeta…
već dvadeseti dan kako učimo
da crtamo bubnjeve
u pepelu
sa zgarišta našeg sela
Tomo kaže da će tako biti do jeseni
kada će Veliki Pljusak sprati pepeo
iz dvorišta
i zadah ugljenisanih tijela
u jesen ćemo, reče, crtati u blatu
KOLEKTIVNA TELEVIZIJA
scene se smjenjuju
dramatičnom brzinom
slijeva u desno – jedna preko druge
u jednoj od boljih
republički prvak u nadimanju
se rasrsne pred publikom
u jutarnjem programu, uživo iz studija 2
u sledećoj
mi stavljaju povez za oči
preko usta
dalje ne čujem
iz zbirke NEIZVODLJIVI POKRETI:
PROVJEROVAVANJE
želim da vjerujem
da postoji nešto
u šta bih povjerovao
da živim za nekog
za kog bi umro
da začepim šupljine
kroz koje curim u prazninu
u kojoj tonem
da imam svoj smisao u svemiru
opipljiv
kao što je to u djetinjstvu bila
atmosfera ljetnjih predvečerja
želim da vjerujem
da postoji mogućnost – da još uvijek
ima nade
SAVJET ISKUSNIM NOBELOVCIMA
najkorisnije je pisati onako
kao što se i češeš
kratko i energično
s jasnom potrebom
( nogom iza uva )
iz zbirke PATULJČINE I DŽINOVČIĆI
KOMUNIKACIJA KOMUNICIRAM
Saški
imam jednu zamisao u tvojoj glavi
tačnu kao podne,
kao kvadrat,
kao tragovi jetija u pustinjskom pijesku
ali nije to…
ono što zaista želim da ti kažem
je da baš to ne mogu
i
evo, upravo pišem o tome
kako su sve pjesme ljubavne
kao što su i sve tablete – za glavu
pišem u krug, u vis
i dalje
u istom smislu
