Kantautor Miloš Govedarica ima viteške stavove. Kaže da su mu idoli govornici, borci za zaštitu prava životinja, prirode, starih građevina, koliko i muzičari i pjesnici. Svoje umjetničko ime, Vitez Đurović, osmislio je kao omaž lokalnom pomorcu.
‘Taj Vitez Đurović, pravoga imena Danilo, još sredinom 18 vijeka domogao se kopna Amerike sa svojom posadom gotovo u potpunosti sačinjenom od pomoraca iz Boke. Iako je za ovu priču malo ko čuo ja jesam, tako da sam se odlučio da preuzmem ime svog sumještanina i na neki način heroja’
Miloš gitaru svira gotovo cijelog života. Njegova je muzika duboko intimna.
Da se u Herceg Novom snima indie film, ona bi bila idealan soundtrack.
‘Da bih pisao pjesme bilo koje vrste tj.bilo kog žanra za mene je potreban neki unutrašnji osjećaj koji se gomila i kreira u neodređenim rasponima. Nekada je za pjesmu potrebno pet minuta, a ponekad mnogo više. Čitava energija, inspiracija, stvaranje pjesme kod mene se kreira iz nekih sveprisutnih dešavanja, osjećanja, ljubavi, nepravdi kako u bliskoj okolini tako i na televiziji ili na kompjuteru. Sveobuhvatni mix svega i svačega na kraju kao da se sam kompotira i preraste u nekakav vid izraza, a u mom slučaju pijesme’ -kaže Vitez.
‘Jutjubarim i slušam ono što mi se svidi. Više mi prija neki stariji zvuk, ali nije da ne volim čuti nesto moderno i kvalitetno. Muzički uzori su mi svi oni koji su rekli nešto ili odsvirali, a u čemu sam se ja prepoznao, tako da ogroman je raspon mojih muzičkih idola. To su na primjer Johnny Winter na gitari, John Lenon , Lou Reed, kao i mnogi drugi borci protiv nepravde i svakodnevnog bola ili u slobodnom prevodu ljudi istaknutih stavova i visokomoralnih misli’
U nekoj drugoj sredini, u kojoj nezavisna scena ima makar nekakvu logistiku, Vitez, tj Miloš, sasvim izvjesno bi već bio prilično afirmisan.
‘Klima za autorski rad ovdje je daleko od klime. To vam je kao da pokušavate da svirate na sjevernom polu u majici kratkih rukava. Nemamo nikakve uslove. Prostori,vježbaonice ne postoje, dovoljno je reći da u Herceg Novom postoji samo jedan bubnjar, a možda i dva. Dok se dičimo velikim Dragoljubom Đuričićem, a kad ode šta ćemo onda, možda se preseli čovjek u Beograd i onda ćemo ostati i bez njega i grad će biti bez ijednog bubnja. Šalu na stranu – uslovi za kantautorski rad su na najnižem mogućem nivou. Snalazimo se sami i pokušavamo da uradimo nešto, ne samo ja, već i mnogi drugi hercegnovski umjetnici’ – kaže Miloš.
Paralelno, u regionu postoje i opstaju lokalne umjetničke scene, svakako u umrežavanju potpomognute internetom, ali prije svega osnovnim uslovima za rad. Herceg Novi je u tom smislu loša iznimka.
‘Što se tiče hercegnovske scene – teško je govoriti o tome, mislim da je to zapravo neki lagani plam koji tinja , ali dok ne potpalimo to na pravi način sa nekim prostorima za rad, dok se ne stvore minimalni uslovi za rad, teško da će se išta više uraditi. Teško da će vas neko podržati u današnjem kapitalističkom sistemu ukoliko nema direktnog interesa za to, a od umjetnosti o nema baš neke finansijske vajde. Dakle ništa bez interesa, a sve nas interesuje!
To je najveći problem malograđanstva u kom mi živimo, iako se mi umjetnici borimo sa tim i sakrivamo se po raznoraznim ćoškovima pokušavajući da pošaljemo nekakvu poruku’ – objašnjava hercegnovski kantautor svoju i poziciju svojih kolega umjetnika.
Vitez je nedavno objavio singl u produkciji novske kuće Enerđija records, a planira da najkasnije do kraja 2016. izda i album i odmah počne da radi na objavljivanju sljedećeg.
‘Kuću Enerđija records Nikola Krivokapić je izmislio u svrhu promovisanja onih nevidljivih tj. gotovo manje više svih u Crnoj Gori, tako da on u svojoj zbirci izdanja bilježi raznovrsan skup crnogorskih izvođača.U HN ima mnogo autora, mnogo talentovanih ljudi u raznim žanrovima, ne samo u muzici, slikari, vajari, arhitekte, grafički dizajneri – svi oni nevidjivi, a na jednom mjestu, kao da ih grad sakriva i čuva za sebe. Od HN autora naveo bih mnoge, eto i Who See je 50 posto iz HN, Petar Kraljević, Exodusi, Draško Đukic, DJ Dejan Matović, jedan od najboljih metal sastava Crne Gore – Happy Hour band, DJ Svemir, Meštri o`majka, režiser Ivan Marinović kao i mnogi drugi. Zadnjih dana počela se pojavljivati na društvenim mrežama i protestna grupa Spektakulada čija je glavna riječ očuvanje kulturnih dobara Herceg Novog, kao i trenutna događanja te očuvanje lokalnih autora i njihovih izlaganja, kako autor kaze od 00 do 12 mijeseci, pod parolom NAS IMA ALI IMA LI NAS KO ČUTI’
Vitez, kao i njegov idol pomorac sa početka priče, želi da ode u Ameriku.
Trbuhom za afirmacijom.
Ako nam svi umjetnici i odu, jer ovdje nemaju uslove za rad, uvijek možemo da ostanemo grad stepenica.
Ali bila bi to ogromna šteta.
