Piše: Slavica Kosić, novinarka
Kuga hara Firencom, a sedam djevojaka i tri mladića sklanjaju se u napuštenu vilu izvan grada (Fiesol) i sklapaju dogovor u kome će priča postati spasonosna sila koja pobjeđuje smrt. Naravno riječ je o djelu Dekameron Đovani Bokača. U naše vrijeme- šest i po vjekova kasnije, druga epidemija nije bila tako inspirativna. Stiče se utisak da je za mnoge kulturne poslenike, prije svega u javnim ustanovama kulture, ova “višom silom” izazvana situacija dobro došla. Plate, koliko god da su male ili velike, bile su redovne, a odgovornost za nedostatak programa I dešavanja nije se pominjala. Nije bilo inicijative, kreativnosti da se u nenormalnim okolnostima ponudi nešto novo i originalno. Krajnji domet “inovacija” bilo je prikazivanje odredjenih sadržaja putem interneta. Zato pohvala za napor i trud Gradskoj biblioteci koja je i u izmijenjenim okolnostima organizovala Trg od knjige, ne odustajući, od dugogodišnje koncepcije. Program je, opravdano bio skraćen, ali nažalost ne i previše interesantan publici.
Hercegnovski strip festival na kome je učestvovao veliki broj svjetskih zvijezda devete umjetnosti je rijetka ili jedina smotra koja je uspješno održana u najavljenim okvirima. Herceg Novi je za vrijeme održavanja festival ličio na sebe iz najboljih dana. Organizaori su ocijenili da su „iz nenormalnih uslova izvukli maksimum“. Rezultat je to znanja, upornog i predanog rada tokom cijele godine, ali iznad svega emocija. To je smotra koja se radi srcem, što osjećaju i učesnici i publika i zato uspjeh nije mogao izostati.
Najuspješniji kulturni program iznuđen pandemijom korona virusa bio je HAPS (Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti). Umjesto neposrednog susreta publike i glumaca, organizatori su se opredijelili za festival radio drame. Selektor Vuk Vuković je za temu izabrao migracije, koja itekako korespondira sa našim vremenom i situacijom. Ustvrdio je da je “ Covid 19, učinio da svi budemo u ulozi migranata, bili toga svjesni ili ne”. Virus je , uz sva opravdanja, pokazao i koliko su, prije svega javne ustanove culture okoštale ,nespremne da iskorače iz ušuškanih i lagodnih pozicija, dok se nevladin sektor , ne svi, pokazao vitalnijim i spremnijim za izazove.
