Piše: Vuk Ilić, novinar
Ova godina, koliko god bila teška za hercegnovsku kulturu i obilježena po prekidu tradicionalnih festivala, posebno Filmskog i Dana muzike, ostaće najviše upamćena po odlasku sa crnogorske i hercegnovske kulturne scene divnog čovjeka, producenta Zorana Živkovića.
To je veliki gubitak za kulturu ovoga grada i države. Zoran je bio čovjek koji je pružio nemjerljiv doprinos izdizanju Herceg Novog iz prosječnosti, ostavljajući pečat ovoj sredini poput Andrića, Džumhura, Lubarde…
Navikli smo da je Herceg Novi bogat dešavanjima, naročito ljeti. Nekako mi se čini da se kulturni poslenici, ili oni koji vode kulturnu politiku, nijesu snašli u krizi izazvanoj pandemijom. Nijesu znali, smjeli, ili htjeli?! Svejedno je. Kao da je bilo najlakše odustati od programa i festivala, čak i online.
Smatram da je veći dio manifestacija, koje predstavljaju tradiciju, morao biti organizovan. Makar u nekoj „light” varijanti. Nije prijatno izgubiti redni broj, taj simbol tradicije, koja je značajna. Primjer da se mogao učiniti veći napor, pogotovo u institucijama, jeste HSF. Taj festival je čak zadržao regiopnalni značaj i priređen je kao da se ništa neobično ne dešava. Uostalom, imamo dosta primjera i iz susjedstva. U Hrvatskoj su skoro svi veliki festivali održani u onom obliku koji obezbjeđuje da se ne prekida tradicija.
Iako možda nije vezano samo za ovu godinu, raduje me što su sređena ili se sređuju neka stara zdanja, od Njegoševe škole, kuće Iva Andrića, zadužbine Duković, zgrada Gradske muzike…a koliko vidim i kuća Laforesta je u planu. Uz Muzej Mirka Komnenovića, koji je obnovljen prije par godina, Njegoševa ulica, sa bliskim ulicama, može postati prava turističko-kulturna maršuta.
Ono što vidno nedostaje, a nekada smo imali, je muzički festival. Pritom ne mislim na okupljanje regionalnih pjevača radi playback izvođenja. Često razmišljam, kako bi Herceg Novi danas izgledao turistički, da smo našli sluha da održimo „Entance” festival sa početka 2000-tih. Muzički događaj u napuštenoj podmorničkoj bazi, uz današnji brz i jeftin način reklamiranja putem društvenih mreža, tehnologijom snimanja, postavio bi Herceg Novi na listu svjetskih atrakcija.
U gradu ima dosta mladih koji imaju ideju. Treba ih okupiti, saslušati i dati priliku. Novac, umjesto na zapošljavanje ljudi koji se bave administracijom u kulturi, treba preusmjeriti i dati vizionarima, koji znaju kako tradicionalna i alternativna kultura funkcionišu u svijetu. Samo tako možemo ići u onom pravcu koji je bio zacrtan kandidaturom Herceg Novog za Evropsku prijestonicu kulture.