,,U ovoj zbirci, je možda najizraženije moje duboko vjerovanje u metampsihosis ( seljenje duša), o kojoj govore još Orfici, a potom i Platon”, kaže za Herceg Novi Cool, pjesnjikinja Ksenija Matović čija će zbirka poezija ,,Obol”, biti predstavljena u subotu, 3.septembra, sa početkom u 19 časova u bašti Gradskog muzeja „Mirko Komnenović“.

Riječ je o autorkinoj trećoj knjizi, koju je u dvojezičkom izdanju, na našem i grčkom jeziku objavilo IP ,,Orfeus” iz Novog Sada. U susret promociji, Ksenija za Herceg Novi Cool priča o svojoj zbirci, inspiraciji, poimanju života, poezije i grčkom porijeklu.

,,Ne bih tumačila poeziju koju stvaram. Pjesme bi trebalo da odjeknu u čitaocu kao sasvim lični doživljaj ili preživljeni  događaj. Kao vlastiti pucanj. Drugačije ne bi valjalo i sve drugačije ne bi bila umjetnost. A ona je iz mene katkad isticala kao kada zahvatite more i pokušavate ga zadržati spojenim dlanovima. Ponekad je stih šiknuo poput vala kojeg je na hrid bacio jugo, nekada gušeći punio pluća kao fina morska pjena burinog pokrivača. Ima i onih stihova koji su rasli teški, bremeniti…kao ,,donje more”, kaže Ksenija ističući da je Mediteran kao neiscrna isnpiracija, odigrao ključnu ulogu i u njenom životu i  poeziji.

zbirka poezije Obol

,,Okvir za ovaj ram dijelom jeste  Mediteran. Unutar ovog modrog i okamenjenog rama što miriše na limun je pjesma, a ona opet  šifra za sliku, preciznije za ono  iza slike. U ovoj zbirci, je možda najizraženije moje duboko vjerovanje u metampsihosis ( seljenje duša), o kojoj govore još orfici, a potom i Platon. Ne želim da kažem kako mi se ponekada čini da se sjećam onog života kojeg sam živjela ranije. Niti mi se čini, niti nagađam. Naprosto znam da tako jeste.I ta sjećanja su uvijek živa..ponekada samo kao odijek..katkada san u snu, počesto dvostruka stvarnost u kojoj istovremeno obitavam…i šuma borova, i vjetar u šišarkama, smola i lovor..žamor pitalaca, riječi one koja vidi dlanovima, bijeli stubovi proročišta i jedno koplje, kao privid konačnosti. Upravo ta sjećanja, ti odijeci i ta dvostruka protežnost, probijaju opnu vremena sadašnjeg, ukoliko vrijeme, onako kako ga najčešće zamišljamo – linerano, uopšte i postoji. Još živim onu jabuku od kamena, koju mi je, roneći na Pavlopetriju, u ruku stavio Posejdon. Kao obećanje, kao zavjet, kao zalog….Da će me čekati. Da ću se vratiti..A zapravo nikada nisam ni otišla. Živim raskrižje svijetova”, priča autorka i objašnjava odakle naziv zbirke.

Ksenija Matović 8

,, Obol je novčić koji se mrtvima stavljao u usta, kako bi platili Haronu da ih preveze na drugu, daleku obalu tamne rijeke. Moje pjesme su moj obol. Zalog moje duše. I svakog puta ću taj obol progutati ispred šutljivog vozara. I svakog puta ću se vratiti. Da pjevam. Jer..kako to lijepo reče Branko Miljković „ isto je pjevati i umirati“. Najzad, riječ je i o krvi. Porijeklu. Potrebi da se zapjeva na jeziku vlastitih predaka. Na jeziku sopstvene duše. Pripadaju mi mora, pa i ovo parče modrine, što zapljuskuje maslinasto sive obale zemlje na koju se prije četiri vijeka  oslonio brod mojih predaka iz Grčke. Kako su im u tom trenutku zamirisali maslinjaci koje su ostavili za sobom? Da li su im se planine učinile plavljim, a obala pitomijom? Jesu li poredeći boje mora, brojali ribe što su ih nahvatali prvom mrežom? Jesu li spuštajući pogled na šake osjećali stid ili olakšanje? Da li su oči mog pretka u tom trenutku vidjele moje oči, ili su moje oči gledale kroz njegove? Da li je Borhes u pravu, kada pišući priču „ Teolozi“, poručuje „ Niko neće biti pušten iz zatvora, dok ne plati i posljednji obol“. Takođe, riječ je i o  potrebi, da tajna ipak ostane sačuvana. Da bi se ona razotkrila, potrebno je „razbiti“ šifru… kod unutar same pjesme. A nju zna samo onaj ko riječ izgovarajući ili pišući saopštava. I nije svrha u razobličavanju koda, nego u pokušaju da se to učini. Kao što nije svrha krajnje odredište puta, nego put po sebi”, zaključije Ksenija Matović objašavajući da će predstavljanju  knjige u Herceg Novom, prisustvovati ambasador Grčke u Crnoj Gori Sotirios Athanassiou. Prevod knjige sa našeg na grčki jezik, uradili su profesori na neohelenističkim studijama Filološkog fakulteta u Beogradu, Evangelija Zaharopulu i Dragan Saramandić, a preporuku za štampanje, dali su književni kritičar Franja Petrinović, publicista i slikar Minja Bojanić i književnik Selimir Radulović.

Ksenija Matović

Ksenija Matović je rođena 06.06.1973.godine u Cetinju. Osnovnu i srednju školu završila je u Herceg Novom, gdje i živi, a Filozofski fakultet u Novom Sadu. Prvu zbirku poezije „ Preludij“ objavila je kao osamnaestogodišnjakinja u izddanju novosadske izdavačke kuće „ Slavija“, koju je za štampanje toplo preporučio književnik Dušan Kostić. Drugu zbirku, „ Orfeonautika“, objavila je 2013.godine u izdanju Hercegnovskog Pozorišta. „Orfeonauka“ je između ostalog imala privilegiju da se u okviru pratećeg programa predstavi na renomiranoj međunarodnoj smotri pozorišta u Novom Sadu – „ Sterijino pozorje“.
Objavljivala je poeziju u različitim književnim časopisima nekadašnje Jugoslavije, a bila je i osnivač književne manifestacije „ Stilosova agora“ u Novom Sadu.
Majka je četrnaestogodišnjeg Borisa Basare.
Zaposlena je kao novinar.