Kao i mnogi kolege sa hercegnovske DJ scene, Nikola Krivokapić je muzikom počeo da se bavi na startu novog milenijuma. Za razliku od većine koji su krenuli putem didžejinga, “Krivi”, ili kasnije “Krusty” se dao u komponovanje i produciranje. I nije mu išlo loše, počev od 2004. godine izdavao je muziku za strane izdavačke kuće, uglavnom engleske i njemačke, a dva njegova izdanja objavila je na vinilu kanadska Black Tiger etiketa.
“Zbog toga mi je bilo jako drago, jer držati svoju ploču u rukama tada mi je to mnogo značilo, a i danas mi je to jedna od najdražih uspomena”
Te ploče rado zavrte i neka od najvećih imena svjetske elektronske muzike, poput Armin van Buurena, Paul van Dykea, Tiesta itd.
Nažalost, sva ta izdanja, kao ni više od 40 hiljada pregleda pjesme Krivi – Adriatic, nisu bila dovoljna da se zaradi za život, pa je Nikola, opet kao mnogi sugrađani i mnogi Bokelji – otišao na brod. To ga je ostavilo nekoliko godina van muzike, ali otvaranjem Omladinskog kulturnog centra u Meljinama, ponovo se aktivirao. I tamo je, zajedno sa ostalim mladim hercegnovskim muzičarima i ostalim umjetnicima predstavljao jezgro nečega što se može nazvati novska muzička scena.
Tada počinje aktivnije da radi kao DJ po klubovima, najčešće kotorskom Maximusu, pa na Refresh festivalu. Nastupa sa svjetskim zvijezdama poput pomenutog Van Dykea, Alex Morpha i Aly&Fyla.
Njegovi DJ setovi se jesu mijenjali, ali jedna stvar nije nikad – nema kompromisa. Muzika koju pušta je muzika koju i sam sluša.
https://www.youtube.com/watch?v=Okb0n6prIY4
“Ne pravim nikada kompromise u smislu da ću puštati muziku koja meni lično nije draga, a opet gledam da pogađam atmosferu. Taj posao DJ-a koliko god da je banalan, izvikan i, ruku na srce, u velikom broju slučajeva čak i besmislen , opet čovjek ako hoće da ostavi poseban utisak mora da ima neki osjećaj za to, da osjeti atmosferu, da ima svijest o tome gdje se nalazi, o publici, prostoru, trenutnoj situaciji… Dakle, ako znate šta radite, on ima smisla. Po tome se DJ-evi i razlikuju i odskaču jedan od drugog, iako svako ko zna da zavrti dvije trake sebe naziva DJ-em. Nažalost, živimo u istrošenom vremenu, ali bolje je da se mladi bave muzikom makar i na tako banalan način, jer sve što je vezano za muziku i umjetnost vezano je za njegovanje ljudske duše, od čega nam nema preče zadaće, rekao bih!”
https://www.youtube.com/watch?v=fVYsfQCPoks
Tako dolazimo do 2014. kada je, u saradnji sa raznim lokalnim muzičarima osnovao izdavačku kuću, odnosno online label Enerđia Records. Tu Nikola objavljuje brojne svoje pjesme, saradnje sa drugim muzičarima, kao i radove drugih lokalnih i crnogorskih muzičara, ne samo vezanih za elektronsku muziku. Sarađivao je sa Zoranom Radulović na pjesmi Jumping Through Hoops, zatim sa Gump Forrestom na pjesmi Ona je moj svijet. Tu su i imena poput veoma talentovanog Viteza Đurovića, kao i neki zanimljivi projekti poput Kumbor Gerile, Nebojše Gajića, Điđija, Zvezdana Jašovića, Grupacije Basko itd.
Nikola život u Boki smatra izvjesnom privilegijom – tamo gdje je vrijeme ispunjeno manjkom događaja, lakše se nalazi prostor za realizaciju umjetničkih poriva. Naravno, ako drugi uslovi dozvole.
“U nekim periodima godine ovdje čovjek biva ostavljen manje više sam sa sobom da rekapitulira neke stvari, pa eto u višku slobodnog vremena može da se bavi stvaranjem na raznim poljima, ukoliko je može da priušti u materijalnom smislu. Malo sam i autističan i zamišljam svijet na neki svoj način koji muzika vrhunski opisuje i čini mi se da je bavljenje umjetnošću kao neka interakcija između tog unutrašnjeg čovjekovog idealnog svijeta i ove površne svakodnevice koja nosi sa sobom razne nelogičnosti. Vremenom sam počeo da sve provlačim kroz zvuk i muziku i ona je postala kao neki jezik kojim se opisuju razna emocionalna stanja, stanja prirode, oluje, sunce, ljeto, zima… Uostalom, sama muzika najbolje govori”
