Promocija knjige Petra Vukotića „Zglenula Meja i druge zb(i)rke“ održaće se 6. maja u 20:30,  u foajeu Dvorane “Park”
O knjizi će govoriti Petar Vukotić, Teofil Pančić i Stevan Koprivica, dok će stihove govoriti MIloš Pejović.

Knjiga se sastoji iz iz 6 cijelina, tj. zb(i)rki u njihovom sažetom obliku. Kako je nastajala u dugom vremenskom periodu, od prvih brucoških dana s početka 90-tih prošlog vijeka, pa do posljednjih pjesama pisanih u ljeto 2015. godine, karakteriše je stilska nekoherentnost, objašnjava Petar za Herceg Novi Cool,  ističući da su stoga u knjizi prisutni različiti uglovi prelamanja mentalne stvarnosti,  introspektivni pejzaži, autorova interesovanja, interakcija i dijalozi sa raznim stvaraocima i umjetničkim disciplinama.

Na Vukotićevu poeziju uticalo je slikarstvo i muzika.

”Volio sam da pravim relacije između muzike, na neki način sinestetičke, ali volio sam da prenesem taj elemenat muzike koju sam slušao u mojim pjesmama. Naprimjer ‘No Means No’, pa i nova elektronska muzika koja se tada pojavila. Što se tiče slikarstva, i ono je dosta uticalo na mene, naročito avangardni pokreti sa početka 20. vijeka. Jedno vrijeme sam se zbog toga i zanosio da pišem apstraktnu poeziju. Ima možda jedna pjesma tog tipa u zbirci, ali one su generalno teške za čitanje. U svakom slučaju, postoji ta paralela između apstraktnog slikarstva i moje poezije. Tako nešto postoji u ruskoj avangardnoj poeziji dvadesetih godina prošlog vijeka. Ja sam za to saznao dugo nakon što sam napisao takve pjesme. Kad si mlad čovjek, bude ti krivo što je neke tvoje ideje zapravo neko već odradio, i to odavno. Ali kad čovjek sazrijeva onda shvati da to što ima poklapanja sopstvenih ideja, sa nečim što su neki pametni i zanimljivi ljudi već radili, je zapravo kompliment’’, objašnjava Petar navodeći da je kao mlad dosta slušao alternativnu gitarsku muziku, kao i elektronsku koja se u to vrijeme tek pojavljivala. Bendovi poput pomenutih No Means No, Jane’s Addiction, Butthole Surfers, ti neki, kako ih je nazvao ,,malo uvrnutiji bendovi’’, uz slikare ruske avangarde 20. vijeka, pa Maksa Ernesta, njemačkih nadrealista, Františeka Kubke, Čehe… je nešto što je dosta traga ostavilo na njegovo umjetničko profilisanje pa time i uticalo na njegov poetski izraz. U takvom umjetničkom miljeu Petar je napisao veliki broj pjesama, koje je svrstao u šest cijelina, uslovno rečeno zbirki, ali koje nisu nikada izdate Prva je zbirka ,,Zglenula meja’’ (po kojoj se zove i ova prva knjiga), druga je „Neizvodljivi pokreti“, treća „Patuljčine i džinovčići “, zatim „Minimo“, „Ništa i šta“ i poslednja „I?“

Vi[e o autoru pročitajte u tekstu 25 godina sinestezije u stihu