Od Jugoslavije do Njujorka i nazad

Trideset originalnih djela dream teama američkog Pop arta (John Chamberlain, Roy Lichtenstein, Robert Rauschenberg, James Rosenquist, Andy Warhol, Tom Wesselmann) izloženih u Herceg Novom u galeriji Josip Bepo Benković vlasništvo su  kolekcionara i galerista Lazara Vujića i Žive Vujić.

Svoju kolekciju, priča šarmantni Vujić za Herceg Novi Cool, prikupljaju decenijama, a sa velikanima Pop arta čija su djela izložena u Herceg Novom bili su i lični prijatelji:

”Ja sam lično poznavao svih šest umjetnika čiji su radovi predstavljeni u Herceg Novom, upoznao sam ih ’70-tih. A upoznao sam ih tada kada je postojala jedno divna zemlja koju su svi sa respektom gledali, niko nas nije ponižavao, sva su nam vrata svuda u svijetu sa SFRJ pasošem bila otvorena”

Ovom jugoslovenskom galeristi sa izložbenim prostorima u Italiji i svjetskim iskustvom Rauschenberg je posvetio jednu grafiku, a Warhol štampao ciklus sa njegovim likom.

”Za njih smo bili jako interesantni jer im je prvi put došao neko ko je galerista iz komunističke Titove Jugoslavije. Oduševili su se” – kaže Vujić

Warhol, uvijek zainteresovan za celebrity kulturu bila ona kodifikovana na holivudski, kineski ili neki treći (nesvrstan?) način,  predložio je Vujiću da ovjekovječi Josipa Broza.

”Tito ima interesantnu glavu i harizmu i idemo to uraditi, rekao mi je Warhol” – prisjeća se Vujić:
”Ja sam mu rekao OK –  ali samo da napravimo finansijsku konstrukciju, to je uvijek limitirajući faktor. To nismo uspjeli realizovati jer dok se sve to pokušavalo organizovati, Warhol je u međuvremenu umro”

Warhol je za istočni blok mogao biti senzibilisan već i kao dijete slovačkih imigranata. Ostali su, pak, podlegli šarmu prijemčive egzotike, što je Jugoslavija bila zapadu u vrijeme dok je bila zapad istoku.

Tih decenija 20. vijeka interesovanje za kulturnu saradnju sa zemljom mekog komunizma išlo je i po političkoj liniji, američke kulturne institucije  rado su sarađivale sa jugoslovenskim. Međutim ako je inicijalna kapisla za saradnju i bila u domenu politike, efekti su bili brzi i samoodrživi. Izložbe Pop art umjetnika u Beogradu i Zagrebu  Jugosloveni posjećivali oduševljeno kao bilo gdje u zapadnom svijetu.
Ni jugoslovenski umjetnici nisu ostali imuni na uticaje koji su dolazili preko okeana. Odlazeći na studijske boravke u Ameriku, Olja Ivanjicki prihvatila je poetiku Pop arta  i  po povratku  kući slikala Warhola, a Dušan Otašević krajem ’60tih  pravi čitav serijal slika inspirisan svakodnevnim predmetima, upravo po modelu ovog umjetničkog pravca i njegovog odnosa prema konzumerizmu, pa zatim na fonu Pop art cinizma i za ondašnje vrijeme provokativna djela  “Ka komunizmu, lenjinskim kursem”i “Druže Tito, ljubičice bela”

Pop art je tako postao i domaći proizvod.

Koristeći svoj i renome Jugoslavije, Lazar Vujić uspio je da napravi i korak dalje u povezivanju zemlje okrenute internacionalizmu i svjetske art i pop art scene. Tako je u finalu Hladnog rata (a, kako će se tragično ispostaviti , obzorju jednog drugog) 17 umjetnika svjetskog ranga među kojima Warhol, David Hockney, Henry Moore, Michelangelo Pistoletto, napravilo razglednice i plakate za Olimpijske igre koje su se 1984. održale u Sarajevu.

Iz te edicije, Warholov  Brzi  klizač, poslije Vučka vjerovatno i domaćoj publici najpoznatiji likovni prikaz Olimpijade u Sarajevu, izložen je u galeriji Josip Bepo Benković.

Među velikanima Pop arta i Vujićevim prijateljima koji su gajili naročitu sklonost i otvorenost ka istoku i scenama van američko-zapadnoevropskog kruga je bio Robert Rauschenberg.

Upravo ovoga umjetnika je na posljednjem Bijenalu u Venciji na kome je SFRJ istupala cjelovito Vujić doveo u jugoslovenski paviljon u kome je tada izlagao Branko-Filo Filipović, nekadašnji đak hercegnovske umjetničke škole
”Postavio je svoja platna i ja dovedem unutra Rauschenberga i pojam svjetske umjetnosti koji je još živ, Jasper Jonesa, dovedem ih u paviljon. Oni nisu mogli vjerovati da takav umjetnik nije u rukama dobrog galeriste i da ga ne pokazuju u američkim muzejima! To su bili komplimenti od dva vrhunska umjetnika koji su se oduševili Filetom”
”Vi ste ovdje imali strašne talenta, ovdje u tadašnjoj umjetničkoj školi.” – dodaje Vujić.
U svojoj bogatoj svjetskoj karijeri on je sarađivao sa vjerovatno najpoznatijim polaznikom te škole – Dadom Đurićem.
”On je bio slikarski genije! Razišli smo se jer se on obično sa galeristima razilazio. Onda me nakon izvjesnih godina sreo na sajmu u Gran Paleu, izljubio me i rekao ‘Evo ga jedini koji me istrpio tri i po godine’ ”
Samosvjestan i težak za saradnju sa galeristima, Đurić je jednako oduševljavao i njih i publiku i svjetske likovne veličine. Na jednom njujorškom prijemu našao se u društvu Vujića i Salvadora Dalija, prepričava nam ljubljanski galerista i  kolekcionar.

”Poslije mene samo onaj ludi Crnogorac. Poslije mene u nadrealizmu samo Dado!” – rekao je Dali Vujiću o crnogorskom i jugoslovenskom slikaru koji je do Njujorka i Pariza stigao preko Herceg Novog.

Kalendar

april, 2024