,,Prije tri godine sam imao prilike da sviram sa jednim od mojih najdražih muzičara svih vremena, Manu Čaom koji se lično oduševio mojim nastupom i originalnim pjesmama, nakon čega sam ja počeo da se i bavim stvaranjem muzike mnogo intezivnije“, priča za Herceg Novi Cool hercegnovski muzičar Ivan Ivo Martineti koji u Sjedinjenim Američkim Državama živi 20 godina, od kojih je osam posljednjih godina u San Francisku. I nekako je normalno da je osobi koja je odrasla u muzičkoj porodici cijeli život opredijeljen u tom smjeru. Uz roditelje muzičare je, kako priča, i sam učio da svira i zavolio dobru muziku. Međutim, kako to nažalost biva, kvalitet se mnogo lakše prepozna negdje daleko od kuće – dok, sa druge strane, u svom gradu čak nije bio primljen ni u muzičku školu sa obrazloženjem da nije talentovan.
,,U muzičku školu me nisu primili inicijalno, jer kako su mi rekli – nisam imao talenta, pa sam morao dosta toga samostalno da naučim, a i imao sam od koga, jer mi je otac, eto nama svima poznati muzičar iz grupe Exodus – Zoro Martineti“, priča nam Ivo objašnjavajući da je prvo naučio da svira trubu, ali se ubrzo odlučio da pređe na gitaru, koja mu je i danas prvi instrument i kojom zaista suvereno vlada.
https://www.youtube.com/watch?v=EC2BvkCoU9I
,,Kad sam shvatio da je gitara mnogo bolji magnet za žene od trube, odmah sam se bacio na učenje. Gitara mi je vremenom postala glavni instrument i jedna velika ljubav pa već godinama najviše sviram samom sebi“, kaže dalje Ivo. I opet se njegove ambicije nisu zadržale na tome. Po prirodi vrlo komunikativan, ali i uporan, želio je da na neki način bude kompletan muzičar, pa da pored sviranja i pjeva. Međutim, za pjevanje je potreban dobar glas, a Iva su ubje]ivali da ga nema, pa kako je naučio da svira, na isti način se posvetio ostvarenju i ove svoje velike želje.
,,Uvijek sam volio da pjevam ali nisam imao i dobar glas, pa sam i to sam morao da razvijem kroz mukotrpni rad. Nekada prije koncerta ne pričam po 3-7 dana kako bih sačuvao glasne žice“, otkriva Ivo tajnu koja ga je dovela do ispunjenja jednog od svojih snova – da se kroz život probija onim što najviše voli, da od toga živi i uz to da za tu svoju pasiju dobija i potvrdu od svojih uzora. Jer muzika koju stvara, i njegovi nastupi nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, ali je kako sam priča sadašnja situacija zahtjevala mnogo odricanja i svaštarenja.
,,Nema što nisam radio i čime se nisam bavio ali muzika je uvjek bila i ostala centralni dio mog života“, kaže Ivo i za Herceg Novi Cool objašnjava kako je došao u situaciju i šta je sve radio prije nego je dostigao nivo da prije tri godine svira zajedno sa svojim idolom Manu Čaom. U tim godinama od kada je otišao iz svog rodnog grada, Ivo je vozio taxi, bio test vozač i učestvovao u organizaciji raznih događaja i festivala, što je uslovljavalo i da dugo ne dolazi u svoj rodni grad i kod svoje porodice, ali je sve na kraju ipak dobilo smisao.
,,Radio sam kao inžinjer i test vozač za auto kompaniju Audi, vozio taxi, bio organizator i koorganizator raznih događaja i festivala kao što je Burning Man, koji je i bio razlog što nisam mogao da dođem doma zadnje tri godine“, priča dalje Ivo. A upravo za njegov posljednji dolazak kući je vezana i jedna zanimljiva angedota. Naime, Ivo je pred Božić, 25. decembra, odlučio da iznenadi svoje najbliže sa kojima se nije vidio više od tri godine i inkognito je došao iz SAD. Njegov prijatelj Luka ga je pokupio na aerodromu i doveo ispred roditeljske kuće, gdje je i telefonom snimio emotivni susret kada je Ivova majka u nevjerici izašla na prozor da vidi da li to stvarno njen sin sa gitarom pjeva pod prozorom poznatu pjesmu Exodusa – ,,Koga to zapravo volim u Herceg Novom“
,,Osnivač Exodusa je zapravo moj tata. Nisam ni slutio da će ovaj video da izazove ovakve reakcije po cijelom svijetu“, rekao je crnogorskim medijima tada Ivo koji za svoje stvaralštvo crpi inspiraciju iz svakog momenta života, ali jedna od najajčih ininspiracija mu je još jedna životna pasija – paraglajding.
,,Moj prvi let je bio 1993. godine sa Orjenskog sjedla a sletio sam u Zeleniku pored igrališta. Sjećam se da mi noge nisu radile nekih par minuta poslije sletanja ali me to nije zaustavilo da napravim još jedan let tog istog dana“, sjeća se Ivan i objšnjava da je od tada skupio stotine sati leta paraglajdingom. Svoj hobi je nastavio i u Americi gdje često učestvuje na takmičenjima.
,,Najčešće na takmičenjima tipa X-Country gdje je zadatak da se prelete velike razdaljine u što kraćem vremenskom roku, bez pomoći motora koristeći samo termiku i vjetrove“, a jedrenje nad pejzažima širom svijeta je nešto neprocjenjivo i uopšte u životu, ali i, kako kaže Ivo, za njegovo stvaralaštvo.
,,Upravo to je najprivlačniji dio paraglajdinga, taj mir koji osjetim kada letim sam sa oblacima i orlovima, a onda vraćanje nazad na zemlju što je uvijek događaj kao da doživim neki preporod. Stoga nije ni čudo što sam mnoge muzičke kompozicije i stvorio tokom ili nakon mojih letova“, objašnjava Ivo koji svaki boravak u svom rodnom gradu iskoristi maksimalno. Tako je kratkog boravka za novogdišnje praznike u Herceg Novom imao dva koncerta – u kafe baru Prostor gdje je nastupio sa Gump Forestom i samostalno na manifestaciji Motel Dubrava 12h: rehub.
