Bogumila – kraljica đardina

Autor teksta i fotografija: Milica Berberović, dipl ing pejzažne arhitekture

Jesen je stigla, dani su sve kraći – a na Karači procvjetala bogumila. Njena ružičasta boja privlači poglede prolaznika.
Bogumila je penjačica, što znači da raste u visinu, ali joj je potreban oslonac. Neke sorte mogu da formiraju stablo.
Cvjeta od kasnog proljeća pa sve do kasne jeseni.
Cvjetovi bogumile su sitni i okruženi modifikovanim listovima, tzv braktejama – a  bogatstvo boja ne dolazi od cvjetova već upravo od brakteja koje mogu biti od bijele, žute, crvene, različitih tonova ljubičaste, boje ciklame…
Brakteje mogu dugo zadržati boju čak i po nekoliko mjeseci od sazrijevanja, a čak i kad izgube boju,  dugo se zadržavaju na granama.

Nemoguće je zamisliti Herceg Novi bez bujnog cvjetanja bogumila. Skoro svaki đardin ima bar jednu bogumilu, a nekad i više. Često su posađene uz fasade, ili uz ograde, uz kapije  đardina.

Sorte sa ljubičastim braktejama duže traju, dok se sorte sa crvenim, ružičastim i drugim bojama  pojavljuju jednom ili dva puta. Ali ovo jesenje cvjetanje je mnogo upečatljivije, jer su već skoro sve biljke prestale sa cvjetanjem, na red su došli plodovi a bogumila se još ne predaje. I dalje cvjeta i još će dugo privlačiti pažnju prolaznika.

 

bogumila4
Sve bogumile su porijeklom iz Južne Amerike. U ranom XIX vijeku  prve su bogumile stigle u Evropu.  Rasadnici u Engleskoj i Francuskoj su veoma brzo počeli da šire ovu biljku po Evropi – pa čak i u Australiji. Tako su se malo po malo ove lijepe penjačice raširile po cijelom svijetu. Njihova popularnost je zaista velika.

Mnoga ukrštanja među vrstama imale su za posljedicu dobijanje novih hibridnih vrsta i važnih hortikulturnih kultivara. U svijetu danas postoji oko 300 varijeteta različite boje cvjetova od bijele, žute, narandžaste preko crvene do ljubičaste. Takođe postoje kultivari sa različitom bojom listova. Bogumile se mogu orezivati pa se danas veoma često mogu naći i razne topijarne forme bogumila (kugle, piramide)


Ove tropske i suptropske drvenaste, zimzelene penjačice  dostižu visinu od 6 m, najčešće imaju višestruko grananje, a grane su naoružane lučno savijenim trnjem .
Mogu podnijeti tople, suve lokacije sa temperaturom preko 370C. Dobro uspijevaju na bogatim, dobro dreniranim, kiselim zemljištima gdje je pH 5.5-6.0. Otporne su na sušu, posolicu i vjetar.


Nemoguće je zamisliti Herceg Novi bez bujnog cvjetanja bogumila. Skoro svaki đardin ima bar jednu bogumilu, a nekad i više. Često su posađene uz fasade, ili uz ograde, uz kapije  đardina.

Na području Herceg Novog su bogumile počele da se gaje davno. Poznato je da se  u parku hotela “Boka” nalazilo nekoliko sadnica bogumile zasađenih daleke 1935 godine.

Vjerovatno najpoznatiji su primjerci zasađeni duž glavne ulice koji izgledaju kao da su iznikli iz kamena i betona i opstaju bez obzira na loše uslove u kojima se nalaze. Njihov porast je bujan, tako da se moraju redovno orezivati jer stvaraju probleme vazdušnim instalacijama, ali i objektima uz koje rastu. Dešava se da ih snažan vjetar obori, ali nakon orezivanja, one nas ponovo slijedeće godine obraduju svojim cvjetovima.

Postoji i jedna divna priča o bogumili koja je cvjetala zimi. Naime, jedan primjerak bogumile crvene boje cvijeta donijet je iz Južne Afrike i zasađen u jednom đardinu. Pošto je došla sa južne hemisfere koje ima ljeto kad je kod nas zima,bilo je potreban izvjestan broj godina da se biljka prilagodi novim uslovima, pa je u prvih nekoliko godina cvjetala tokom zime.
Danas cvjeta kao i sve ostale bogumile – tokom ljeta.’

Kalendar

oktobar, 2024