Zdravko Delibašić – Beli sa radom ‘Mirovi’ dobitnik je prve nagrade Hercegnovskog zimskog salona, odlučio je žiri uoči večerašnjeg otvaranja prestižne likovne manifestacije, zakazanog za 19 sati u galeriji Josip Bepo Benković.
Nikola Simanić dobio je drugu, a Željko Reljić treću nagradu, odlučio je žiri koji je radio u sastavu Vuk Vuković , dr produkcije, predsjednik žirija, te Vanja Berberović, fotograf i Marko Petrović Njegoš, vajar – članovi žirija.
Posebno je pohvaljen rad Nade Arnaut, ‘Desire’
‘Ovogodišnji Salon, po definiciji je presjek stanja u savremenoj vizuelnoj kulturi, kvalitativno je određen ne samo autorskim senzibilitetom selektora, već i likovnim izrazom umjetnika i umjetnica koji sveobuhvatno i refleksivno prikazuju svijet oko sebe. Saglasani smo sa selektorskom percepcijom da „živimo vrijeme u kojem ne postoji etablirana dominantna poetika u bilo kojoj vrsti umjetnosti“ ‘ – rekao je žiri u obrazloženju nagrada koje je dodijelio jednoglasno.
Selektor ovogodišnjeg Salona je magistar slikarstva Vojislav Kilibarda. Koncept u okviru kojeg su izloženi radovi crnogorskih i regionalnih profesora likovnih akademija nazvan je ‘(Sve)obuhvatnost’
Obrazloženje pojedinačnih nagrada prenosimo u cjelosti.
III nagrada – Željku Reljiću za rad Koketa
Suptilnost forme oličena u radu Koketa kao da slika autorov iskaz o sagledavanju čovjekove potrebe da se fizički ističe ne bi li se nekom dopao. Kontrasno u čovjeku prikazano je kroz kontrast moći željeza i drveta, hladnoće i topline koji su u sinergiji i međusobno se ne isključuju.
II nagrada – Nikoli Simaniću za rad Sjaj
Autor iz nadrealističke inspiracije predstavlja metaforu o mapi i teritoriji poigravajući se sa neslaganjem između ljudskog doživljaja realnosti i prirode imanentne samoj realnosti. Koristeći različite tehnike – od fotografije, digitalnog kolaža i lijepljenja kristala i cirkona na samnom printu, Simanić vizualizuje mistični svijet nevidljivog u vidljivom.
I nagrada – Zdravku Delibašiću Belom za rad Mirovi
Pronalazeći poetiku latinske poslovice Nomen est omen, Žiri u radu Mirovi zaista pronalazi spokoj, prijeko potreban ne samo savremenoj umjetnosti, već i društvu u cjelini. Beli raspravi svijetla i sjenke pristupa karavađovski, ostvarujući atmosferu povišenog emotivnog naboja u kojem se namjerno ističe stanje mirovanja, kao osnovnog cilja.
Žiri posebno pohvaljuje i izdvaja rad Nade Arnaut – Desire u kojem vidi kritiku savremenog društva – narcističkog u svojoj srži i spremnog da se utopi u pogledu samog sebe. Autorka vješto koristi tehnologiju novih medija preispitujući „želju“ i „želje“ u filozofskom maniru razvojne psihologije.
